Red enklitika u srpskom: pravilo drugog mjesta
Srpske enklitike — nenaglašene riječce poput sam, si, je, ću, se, me, te, ga, mi, mu, li i bih — nemaju vlastiti naglasak, pa se ne mogu izgovoriti same. Naslanjaju se na prvu naglašenu riječ i staju odmah iza nje, na drugo mjesto. Zato Srbin kaže „Video sam ga“, a nikad „Sam ga video“. Krene li rečenica drukčije, enklitika ipak skoči iza prve riječi: „Juče sam ga video“. Kad ih se nakupi više, red je strog i nepromjenjiv: li → biti (sam, si, smo, ali ne je) → dativ → akuzativ → se → je na kraju. Otud „Dao sam mu je“ i „Da li si ga video?“. Kao govorniku hrvatskoga drugo će vam mjesto biti poznato; samo pazite na čvrst unutarnji red i na to da „je“ ide posljednje.
Primjeri
- Dao sam mu je. I gave it to him.
- Kako se zoveš? What's your name?
- Da li si ga video? Did you see him?
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Izgovoriš „Sam ga video“ i odmah se čuje da nisi odavde. Te sićušne riječce, sam, ga, se, imaju svoje tajno mjesto u rečenici. Pogodiš ga i zvučiš tečno čak i kao početnik.
-
O čemu je riječ. Srpski ima cijelo mnoštvo nenaglašenih riječca — zovu se klitike: sam, si, je, ću, se, me, te, ga, mi, ti, mu. Njih se ne može izgovoriti samostalno, nego se naslanjaju na riječ ispred sebe. Zato vrijedi strogo pravilo gdje stoje.
-
Evo srca cijeloga pravila. Klitika nikada nije prva riječ u rečenici. Naslanja se na prvu naglašenu riječ ili izraz i stoji odmah iza nje — na drugom mjestu. Zato Srbi kažu „Video sam ga“, a nipošto „Sam ga video“.
-
Pogledaj najjednostavniji slučaj. Prošlo vrijeme od „videti“ traži pomoćnu riječcu „sam“. Ona ne smije započeti rečenicu — stoji iza prve riječi, glagolskoga pridjeva: Video sam ga. „I saw him.“ Najprije „video“, pa odmah „sam“, pa „ga“. Klitike su se zalijepile na drugo mjesto, točno iza prve riječi.
-
Sad gledaj kako klitika preskoči kad rečenica započne nečim drugim. Kreneš li s „juče“, ta je riječ prva — i „sam ga“ lijepe se točno iza nje: Juče sam ga video. „I saw him yesterday.“ Sada je „juče“ prva riječ, pa klitike skaču na drugo mjesto, daleko od glagola „video“. Drugo mjesto prati prvu riječ, što god ona bila.
-
A što kada se nakupi više klitika odjednom? Tada vrijedi strog, nepromjenjiv redoslijed. Najprije upitno „li“. Zatim pomoćni glagol biti — sam, si, smo — osim oblika „je“. Pa dativ: mi, ti, mu, joj. Pa akuzativ: me, te, ga, je. Pa „se“. I na samome kraju „je“.
-
Hajde da sklopimo cijeli niz. Želiš reći „Dao sam mu je“ — dao knjigu njemu. Redoslijed je zakovan: najprije pomoćno „sam“, pa dativ „mu“, pa akuzativ „je“: Dao sam mu je. „I gave it to him.“ Pomoćni glagol, pa komu — „mu“, pa što — „je“. Nikada obrnuto. Taj je poredak učvršćen i ne smije se mijenjati.
-
Pogledaj „se“ na djelu. Povratni glagoli traže „se“, koje također ide na drugo mjesto. Kada koga upitaš za ime: Kako se zoveš? „What's your name?“ Najprije „kako“, pa odmah „se“ na drugo mjesto, pa glagol. Ne „Kako zoveš se“ — „se“ ne smije na kraj.
-
Sad pitanje s upitnim „li“. Ono uvijek otvara niz klitika. „Da li si ga video?“ — redoslijed je „li“, pa pomoćno „si“, pa akuzativ „ga“: Da li si ga video? „Did you see him?“ „Da“ je prva riječ, pa „li“, pa „si“, pa „ga“. Cijeli niz redom: pitanje, pa biti, pa objekt. Tako se gradi pitanje u prošlom vremenu.
-
Jedna važna caka — oblik „je“. To „je“ od glagola biti jedina je iznimka: ne ide na početak niza nego na sam kraj. Zato: Dala mu se je. No u običnome govoru „se je“ stapa se, pa češće čuješ „Dala mu se“. Zapamti samo: pomoćno „je“ posljednje je u nizu, iza svega ostaloga.
-
Sad glavna zamka — razlog zbog kojega si ovdje. Nemoj započinjati rečenicu klitikom. „Sam ga video“ ne valja jer „sam“ ne smije biti prvo. Mora iza prve naglašene riječi: „Video sam ga“.
-
Druga česta pogreška — slažeš niz po engleskoj logici. Misliš „dao njemu to“ i kažeš „Dao sam je mu“. Ne valja: dativ uvijek ide prije akuzativa. Najprije komu, pa što: Dao sam mu je.
-
Da rezimiramo. Klitike — sam, je, se, mu, ga — nikada nisu prve; stoje na drugom mjestu, iza prve riječi. Kada ih je više, redoslijed je zakovan: „li“, pa biti, pa dativ, pa akuzativ, pa „se“, pa „je“ na kraju. „Video sam ga“, „Dao sam mu je“. Pogodi to mjesto i zvučiš kao pravi Srbin.