Komparativ pridjeva u srpskom jeziku
Dobra vijest za govornika hrvatskog: srpski komparativ radi gotovo isto kao naš. Usporedba se ugrađuje u sam pridjev, ne dodaje se riječ „više“. Većina pridjeva dobiva nastavak -iji: nov → noviji, pa kažemo „Ovaj telefon je noviji.“ Jedna skupina uzima kratko -ji uz omekšavanje suglasnika (jak → jači, skup → skuplji): „On je jači od mene.“ Najčešći pridjevi su nepravilni i treba ih znati napamet: dobar → bolji, loš → gori, velik → veći, mali → manji — „Ovaj grad je veći.“ S čime uspoređuješ kažeš pomoću „od“ + genitiv: „Beograd je veći od Niša.“ Superlativ je samo komparativ s prefiksom naj-: najveći, najbolji. Pazi na ekavicu (lepši umjesto ljepši) i nikad ne govori „više dobar“.
Primjeri
- noviji newer
- bolji better
- Ovaj grad je veći. This city is bigger.
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Želiš reći da je nešto veće, bolje ili jeftinije. U srpskome ne dodaješ riječ više — usporedba se ugrađuje u sam pridjev.
-
Komparativ je oblik pridjeva kojim uspoređuješ dvije stvari. U srpskome najčešće samo promijeniš nastavak pridjeva.
-
Postoje tri puta. Većina pridjeva dobiva nastavak -iji. Jedna skupina dobiva kratko -ji uz promjenu suglasnika. A nekoliko najčešćih pridjeva nepravilno je i moraš ih zapamtiti.
-
Počnimo od najčešćega — nastavka -iji. Pridjev nov postaje noviji. Ovaj telefon je noviji.
-
Isti obrazac vrijedi za mnoštvo pridjeva. Star postaje stariji, pametan postaje pametniji. Moja sestra je starija.
-
Druga skupina dobiva kratko -ji, ali se posljednji suglasnik mijenja. Jak postaje jači — slovo k prelazi u č. On je jači od mene.
-
Ta je promjena suglasnika predvidljiva. Skup postaje skuplji, a drag postaje draži. Suglasnik se omekšava pred nastavkom. Ovaj stan je skuplji.
-
Sada nepravilni oblici. Oni su najvažniji jer su to baš najčešći pridjevi u jeziku — i moraš ih naučiti napamet.
-
Dobar ne postaje dobriji — komparativ je bolji. Treba ga zapamtiti. Ova kafa je bolja.
-
Suprotnost boljemu jest gori. Pridjev loš u komparativu postaje gori. Vreme je danas gore.
-
I najčešći od svih — velik postaje veći. To ćeš čuti svaki dan. Ovaj grad je veći.
-
A njegova suprotnost — mali postaje manji. Zapamti ih kao par: veći i manji. Moj stan je manji.
-
Da bi rekao s čime uspoređuješ, uz drugi pojam rabiš riječ od: veći od, bolji od, jači od. Beograd je veći od Niša.
-
Evo najveće zamke. Učenici ponekad kažu više dobar. To je pogrešno. U srpskome se usporedba ugrađuje u pridjev — kaže se samo bolji.
-
Isto vrijedi i za nepravilne. Nikada više velik — uvijek veći. A za superlativ samo dodaš naj- na komparativ: najveći, najbolji.
-
Da sažmemo. Većina pridjeva uzima -iji; jedna skupina -ji uz promjenu suglasnika; a najčešći su nepravilni. I nikada ne dodaješ više — usporedba je u samome pridjevu.
