Srpski povratni glagoli i čestica „se"
<p>Govornik hrvatskoga ovdje kreće s velikom prednošću: srpsko <strong>se</strong> radi gotovo isto što i naše. Mnogi su srpski glagoli neodvojivi od te čestice, pa ih valja učiti zajedno s njom: <em>zvati se</em>, <em>osećati se</em> (osjećati se), <em>vraćati se</em>. „se" nije ukras nego dio glagola – bez nje rečenica često mijenja smisao.</p><p>Ono što već dobro poznajete jest <strong>pravilo drugoga mjesta</strong>. „se" je zanaglasnica (enklitika) i, po Wackernagelovu zakonu, naslanja se na prvu naglašenu riječ te nikad ne otvara rečenicu. Kad rečenica počinje glagolom, „se" dolazi odmah za njim: <em>„Zovem se Ana."</em> No čim rečenicu otvori druga riječ, „se" skače k njoj, ispred glagola: <em>„Uvek se žurim."</em> (Uvijek se žurim.), <em>„Sutra se vraćam kući."</em> Lijepo se to vidi na paru <em>„Žurim se."</em> → <em>„Uvek se žurim."</em> – jednako kao i u hrvatskome.</p><p>U prošlom vremenu „se" se susreće s glagolskim enklitikama i tu vrijedi čvrst redoslijed: prvo <em>sam/si/je</em>, pa tek onda <em>se</em>. Kaže se <em>„Vratio sam se kući."</em>, a nikako *vratio se sam. To je isti redoslijed zanaglasnica na koji ste navikli.</p><p>Iako je sustav blizak, zamke postoje. Najčešće su: stavljanje „se" na početak (*Se zovem Ana* nije ispravno – treba <em>„Zovem se Ana."</em>); ispuštanje čestice, čime se mijenja značenje (<em>„Kako se zoveš?"</em> = Kako se zoveš? naspram <em>„Kako zoveš?"</em> = Koga zoveš?); pogrešan redoslijed enklitika; te lijepljenje „se" uz glagol i onda kad rečenicu otvara druga riječ. Razlika prema hrvatskome ovdje je sitna, no postoji u registru i u pojedinim glagolima (npr. <em>osećati se</em> prema našem <em>osjećati se</em>), pa se isplati slušati i pamtiti gotove sklopove. Zapamtite pitanje kao cjelinu: <em>„Kako se zoveš?"</em> i odgovor <em>„Zovem se…"</em>, a sve ostalo gotovo da već znate.</p>
Primjeri
- Kako se zoveš? What is your name?
- Osećam se dobro. I feel good.
- Vraćam se kući. I'm going back home.
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Želiš nekoga pitati kako se zove? Bez jedne sićušne riječi — se — ne ide. Treba ti da se predstaviš i da kažeš kako se osjećaš. Mnogo glagola nosi to se. Hajdemo naučiti gdje mu je mjesto.
-
Evo o čemu je riječ. Velik broj srpskih glagola ide u paru s riječcom se. To se dio je glagola — uči ga zajedno s njim, kao jednu cjelinu. Zvati se znači imati ime. Osećati se znači biti u nekom stanju. Vraćati se znači ići natrag.
-
Pogledaj koliko ih je posvuda oko tebe. S lijeve strane glagoli sa se koji ti trebaju svaki dan: zvati se, osećati se, vraćati se, žuriti se. S desne nekoliko bez se, da vidiš razliku: raditi, pisati, čitati. Se nije nasumično — ide uz točno određene glagole.
-
Krenimo od onoga što ćeš reći prvoga dana — pitanja za ime. Obrati pozornost gdje stoji se: Kako se zoveš? Kako se zoveš? Glagol je zvati se, a se ne stoji uz glagol — uskočilo je odmah iza prve riječi kako. Zapamti to mjesto.
-
I odgovor na to pitanje također nosi se. Kad se predstavljaš, kažeš: Zovem se Ana. Zovem se Ana. Doslovno: zovem se Ana — nazivam sebe Ana. Vidiš da se ide odmah iza glagola zovem jer je glagol na početku. Se traži drugo mjesto u rečenici.
-
Evo ključnoga pravila. Se je klitika — kratka, nenaglašena riječca koja se nikad ne nalazi na prvome mjestu u rečenici i nikad nije naglašena. Ona se naslanja na prvu riječ i staje odmah iza nje — na takozvano drugo mjesto. To je isto pravilo koje vrijedi i za sam, si, je. Klitike vole drugo mjesto.
-
Pogledajmo to drugo mjesto na djelu. Želiš reći kako si — koristiš osjećati se: Osećam se dobro. Osjećam se dobro. Glagol osećam je prvi, pa se dolazi odmah iza njega, na drugo mjesto, a tek onda dobro. Red je: glagol, se, ostatak. Nikad ne počinješ rečenicu sa se.
-
Sad pripazi što biva kad rečenica ne počne glagolom. Ako prvo dođe druga riječ, se se zalijepi za nju: Vraćam se kući. Vraćam se kući. Glagol je prvi, pa je se iza njega. Ali u Sutra se vraćam kući prva je riječ sutra, pa se skače iza nje — daleko od glagola vraćam.
-
Usporedi dvije rečenice s glagolom žuriti se. Kad glagol počinje, se je odmah iza njega: Žurim se na posao. Žurim se na posao. A ako rečenica počne sa Uvijek, gledaj kako se se pomiče naprijed: Uvek se žurim ujutru. Uvijek se žurim ujutro. Se uvijek na drugo mjesto.
-
A što kad se sretne više klitika odjednom? One se ređaju u točnom redu. Sam, si, je dolaze prvi, a se ide iza njih. Zato kažeš vratio sam se, a ne vratio se sam. Glagolska klitika prva, se za njom.
-
Pogledaj to u prošlom vremenu. Želiš reći da si se jučer vratio kući: Vratio sam se kući. Vratio sam se kući. Dvije klitike zajedno: sam pa se, baš tim redom, odmah iza prve riječi vratio. Nikad obrnuto.
-
A sada glavna zamka — razlog zbog kojega si ovdje. Ne počinji rečenicu sa se i nemoj ga uvijek lijepiti tik uz glagol. Se zovem Ana zvuči pogrešno jer se ne smije biti prvo. Mora iza prve riječi: Zovem se Ana. Drugo mjesto, uvijek.
-
I druga česta pogreška — jednostavno izostaviš se. Bez njega glagol mijenja značenje ili ne postoji. Kako zoveš? znači koga zoveš, koga pozivaš, a ne kako se zoveš. Bez se pitaš nešto posve drugo. Nemoj ga ispustiti.
-
Da rezimiramo. Mnogo glagola nosi se — zvati se, osećati se, vraćati se — i ono je dio glagola, pa ga uči zajedno s njim. Se je klitika: nikad prva riječ, uvijek na drugome mjestu, iza klitika poput sam. I nemoj ga zaboraviti — bez se rečenica znači nešto drugo.
