Reflexive verbs with 'se'
Many verbs carry the reflexive particle 'se': zvati se (to be called), osećati se (to feel), vraćati se (to return). 'Se' is a clitic — it follows the same second-position rule as 'sam' and friends and never starts a sentence.
Primjeri
- Kako se zoveš? What is your name?
- Osećam se dobro. I feel good.
- Vraćam se kući. I'm going back home.
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Želiš nekoga pitati kako se zove? Bez jedne sićušne riječi — „se“ — ne ide. Treba ti da se predstaviš i da kažeš kako se osjećaš. Mnogo glagola nosi to „se“. Hajdemo naučiti gdje mu je mjesto.
-
Evo o čemu je riječ. Velik broj srpskih glagola ide u paru s riječcom „se“. To „se“ dio je glagola — uči ga zajedno s njim, kao jednu cjelinu. „Zvati se“ znači imati ime. „Osećati se“ znači biti u nekom stanju. „Vraćati se“ znači ići natrag.
-
Pogledaj koliko ih je posvuda oko tebe. S lijeve strane glagoli sa „se“ koji ti trebaju svaki dan: zvati se, osećati se, vraćati se, žuriti se. S desne nekoliko bez „se“, da vidiš razliku: raditi, pisati, čitati. „Se“ nije nasumično — ide uz točno određene glagole.
-
Krenimo od onoga što ćeš reći prvoga dana — pitanja za ime. Obrati pozornost gdje stoji „se“: Kako se zoveš? „Kako se zoveš?“ Glagol je „zvati se“, a „se“ ne stoji uz glagol — uskočilo je odmah iza prve riječi „kako“. Zapamti to mjesto.
-
I odgovor na to pitanje također nosi „se“. Kad se predstavljaš, kažeš: Zovem se Ana. „Zovem se Ana.“ Doslovno: „zovem se Ana“ — „nazivam sebe Ana“. Vidiš da „se“ ide odmah iza glagola „zovem“ jer je glagol na početku. „Se“ traži drugo mjesto u rečenici.
-
Evo ključnoga pravila. „Se“ je klitika — kratka, nenaglašena riječca koja se nikad ne nalazi na prvome mjestu u rečenici i nikad nije naglašena. Ona se „naslanja“ na prvu riječ i staje odmah iza nje — na takozvano drugo mjesto. To je isto pravilo koje vrijedi i za „sam“, „si“, „je“. Klitike vole drugo mjesto.
-
Pogledajmo to drugo mjesto na djelu. Želiš reći kako si — koristiš „osjećati se“: Osećam se dobro. „Osjećam se dobro.“ Glagol „osećam“ je prvi, pa „se“ dolazi odmah iza njega, na drugo mjesto, a tek onda „dobro“. Red je: glagol, „se“, ostatak. Nikad ne počinješ rečenicu sa „se“.
-
Sad pripazi što biva kad rečenica ne počne glagolom. Ako prvo dođe druga riječ, „se“ se zalijepi za nju: Vraćam se kući. „Vraćam se kući.“ Glagol je prvi, pa je „se“ iza njega. Ali u „Sutra se vraćam kući“ prva je riječ „sutra“, pa „se“ skače iza nje — daleko od glagola „vraćam“.
-
Usporedi dvije rečenice s glagolom „žuriti se“. Kad glagol počinje, „se“ je odmah iza njega: Žurim se na posao. „Žurim se na posao.“ A ako rečenica počne sa „Uvijek“, gledaj kako se „se“ pomiče naprijed: Uvek se žurim ujutru. „Uvijek se žurim ujutro.“ „Se“ uvijek na drugo mjesto.
-
A što kad se sretne više klitika odjednom? One se ređaju u točnom redu. „Sam“, „si“, „je“ dolaze prvi, a „se“ ide iza njih. Zato kažeš „vratio sam se“, a ne „vratio se sam“. Glagolska klitika prva, „se“ za njom.
-
Pogledaj to u prošlom vremenu. Želiš reći da si se jučer vratio kući: Vratio sam se kući. „Vratio sam se kući.“ Dvije klitike zajedno: „sam“ pa „se“, baš tim redom, odmah iza prve riječi „vratio“. Nikad obrnuto.
-
A sada glavna zamka — razlog zbog kojega si ovdje. Ne počinji rečenicu sa „se“ i nemoj ga uvijek lijepiti tik uz glagol. „Se zovem Ana“ zvuči pogrešno jer „se“ ne smije biti prvo. Mora iza prve riječi: „Zovem se Ana“. Drugo mjesto, uvijek.
-
I druga česta pogreška — jednostavno izostaviš „se“. Bez njega glagol mijenja značenje ili ne postoji. „Kako zoveš?“ znači „koga zoveš, koga pozivaš“, a ne „kako se zoveš“. Bez „se“ pitaš nešto posve drugo. Nemoj ga ispustiti.
-
Da rezimiramo. Mnogo glagola nosi „se“ — zvati se, osećati se, vraćati se — i ono je dio glagola, pa ga uči zajedno s njim. „Se“ je klitika: nikad prva riječ, uvijek na drugome mjestu, iza klitika poput „sam“. I nemoj ga zaboraviti — bez „se“ rečenica znači nešto drugo.