Glagolski vid u srpskom: nesvršeni i svršeni glagoli
Dobra vijest odmah na početku: glagolski vid u srpskom funkcionira gotovo isto kao u hrvatskom. Svršeni i nesvršeni glagoli koje već nosiš u jeziku rade po istoj logici, pa je ovo za tebe više podsjetnik nego nova lekcija. Ipak, kad učiš srpski, vrijedi taj osjećaj za vid svjesno postaviti u srpski kontekst da ti ide bez razmišljanja. Ključna ideja koju i sam intuitivno znaš: gotovo svaki glagol dolazi u paru. Nesvršeni glagol opisuje radnju koja traje, koja se ponavlja ili je opća (čitati, pisati, raditi), a svršeni opisuje jednu cjelovitu, dovršenu radnju s rezultatom (pročitati, napisati, uraditi). To nisu dva vremena nego dvije riječi koje se uče zajedno, kao par. Kad usvajaš novi srpski glagol, najbolje ga je odmah zapamtiti u oba vida. Tvorba ti je također poznata. Najčešće se svršeni glagol dobiva dodavanjem predmetka (prefiksa) nesvršenom: čitati postaje pročitati, pisati postaje napisati, raditi postaje uraditi. Ponekad se vid mijenja sufiksom ili umetkom, kao u paru dati i davati. Ništa od toga ne odstupa od onoga što već radiš u hrvatskom. Par praktičnih podsjetnika za srpski kontekst. Svršeni glagol nema značenje radnje koja se upravo odvija. Za ono što se događa sada koristiš nesvršeni: Čitam knjigu. Rečenica s prezentom svršenog glagola ne znači sadašnjost, već se veže uz uvjet ili budućnost, primjerice kad napišem ili kad naučim. Za naviku ili nešto što se redovito ponavlja uzimaš nesvršeni: Svaki dan učim srpski. Za jedan dovršeni događaj uzimaš svršeni: Pročitao sam knjigu. ili Naučio sam pesmu. Isto vrijedi za prošlost i za rečenice u kojima se vidovi miješaju. Često jedna radnja traje u pozadini (nesvršeni), a druga je presiječe kao jedan trenutak (svršeni): Dok sam jeo, telefon je zazvonio. Tu odmah osjećaš koji glagol ide gdje, jednako kao u hrvatskom. Srpski primjeri u ovoj lekciji namjerno su jednako valjani i u hrvatskom, što potvrđuje glavnu poantu: ovdje ne učiš novi sustav, nego u srpskom prepoznaješ onaj koji već imaš. Razlike između srpskog i hrvatskog ovdje su minimalne i tiču se pojedinih riječi i pravopisa, a ne samog vida.
Primjeri
- pisati / napisati to write / to write (finish)
- Čitam knjigu. I'm reading a book.
- Pročitao sam knjigu. I've read the book (finished it).
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Čitam knjigu — i nikada je ne dovršim. Pročitam knjigu — i gotovo je. Ista radnja, a dva posve različita glagola. To je glagolski vid i to je najveći iskorak u cijelome srpskom. Hajdemo ga razjasniti do kraja.
-
Evo srži cijele priče. Gotovo svaki srpski glagol dolazi u paru. Jedan je nesvršeni — radnja koja traje, koja se ponavlja ili je opća. Drugi je svršeni — radnja kao jedna zaokružena, dovršena cjelina. To su dvije različite riječi koje učiš zajedno, kao par.
-
Nemoj to brkati s vremenom. Srpski razliku između traje i gotovo nosi u samoj riječi — u vidu, a ne u glagolskom vremenu. Nesvršeni: pisati, čitati, raditi. Svršeni: napisati, pročitati, uraditi. Često se razlikuju samo po prefiksu, no to su dva glagola.
-
Krenimo od nesvršenoga, od radnje koja je u tijeku. Što sad radiš? Čitaš knjigu, usred si toga: Čitam knjigu. Čitam knjigu. Glagol čitam nesvršen je — prikazuje radnju koja teče, a ništa ne govoriš o tome hoćeš li je dovršiti. Bitan je sam proces.
-
A sada svršeni vid — ista radnja, ali kao dovršena cjelina. Pročitao si knjigu, došao do kraja: Pročitao sam knjigu. Pročitao sam knjigu. Pročitao sam svršen je — naglašava rezultat, to da je knjiga sada gotova. Prefiks pro- od čitati tvori pročitati: radnju koja je zatvorena.
-
Pogledaj isti par još jednom na djelu, na pisanju. Dok pišem pismo, radnja traje, nesvršeni vid: Pišem pismo. Pišem pismo. A kad ga dovršim, prelazim na svršeni — napisati: Napisao sam pismo. Napisao sam pismo. Isti par: pisati za proces, napisati za rezultat.
-
Kako nastaje par? Najčešće na dva načina. Prvo, prefiksom: pisati daje napisati, čitati daje pročitati, raditi daje uraditi ili odraditi. Prefiks zatvara radnju. Drugo, sufiksom u sredini riječi: dati je svršen, davati nesvršen. Oba su načina svuda oko tebe.
-
Vid mijenja i značenje vremena. Nesvršeni opisuje naviku ili ponavljanje. Kažeš da svakoga dana učiš srpski — radnja koja se vraća: Svaki dan učim srpski. Svaki dan učim srpski. Učim nesvršen je, pa savršeno hvata naviku koja traje iz dana u dan.
-
A svršeni vid hvata jedan, jedini događaj — jednom i gotovo. Naučio si pjesmu, do kraja, kao zatvoren rezultat: Naučio sam pesmu. Naučio sam pjesmu. Naučio sam svršen je: ne navika, nego jedan dovršen čin. Učim je proces, naučim je ishod.
-
A sada glavna zamka — razlog zbog kojeg si ovdje. Svršeni glagol nema pravi prezent za radnju u tijeku. Pročitam knjigu ne znači čitam je upravo sada. Za ono što se događa sada uvijek ti treba nesvršeni: čitam. Svršeni prezent gleda u budućnost ili u uvjet.
-
I druga strana iste medalje. Kad je radnja jasno dovršena, nemoj birati nesvršeni samo zato što ti je poznatiji. Jučer sam čitao knjigu zvuči nedovršeno; ako si je pročitao do kraja, kaže se pročitao sam. Pusti neka vid nosi gotovo.
-
Spojimo oba vida u jednoj rečenici da osjetiš kontrast. Dok je radnja tekla — nesvršeni; čim se dovršila — svršeni: Dok sam jeo, telefon je zazvonio. Dok sam jeo, telefon je zazvonio. Jeo sam pozadina je koja traje, nesvršena; zazvonio je jedan je nagli, svršeni događaj. Vid crta cijelu scenu.
-
Da rezimiramo. Gotovo svaki glagol ima par: nesvršeni za radnju koja traje, ponavlja se ili je navika — čitam; i svršeni za jednu dovršenu cjelinu — pročitam. To su dva glagola, ne dva vremena. Za ono što se događa sada, biraj nesvršeni. Uči par zajedno i vid će ti postati prirodan.
