Verb aspect: imperfective vs perfective (intro)
Almost every Serbian verb comes in a pair: an imperfective (action in progress, repeated, or general — pisati, 'to write/be writing') and a perfective (a single completed whole — napisati, 'to write up/finish writing'). The two are different words you learn together.
Primjeri
- pisati / napisati to write / to write (finish)
- Čitam knjigu. I'm reading a book.
- Pročitao sam knjigu. I've read the book (finished it).
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
„Čitam knjigu“ — i nikada je ne dovršim. „Pročitam knjigu“ — i gotovo je. Ista radnja, a dva posve različita glagola. To je glagolski vid i to je najveći iskorak u cijelome srpskom. Hajdemo ga razjasniti do kraja.
-
Evo srži cijele priče. Gotovo svaki srpski glagol dolazi u paru. Jedan je nesvršeni — radnja koja traje, koja se ponavlja ili je opća. Drugi je svršeni — radnja kao jedna zaokružena, dovršena cjelina. To su dvije različite riječi koje učiš zajedno, kao par.
-
Nemoj to brkati s vremenom. Engleski razliku između „traje“ i „gotovo“ nosi u glagolskom vremenu. Srpski je nosi u samoj riječi — u vidu. Nesvršeni: pisati, čitati, raditi. Svršeni: napisati, pročitati, uraditi. Često se razlikuju samo po prefiksu, no to su dva glagola.
-
Krenimo od nesvršenoga, od radnje koja je u tijeku. Što sad radiš? Čitaš knjigu, usred si toga: Čitam knjigu. „Čitam knjigu.“ Glagol „čitam“ nesvršen je — prikazuje radnju koja teče, a ništa ne govoriš o tome hoćeš li je dovršiti. Bitan je sam proces.
-
A sada svršeni vid — ista radnja, ali kao dovršena cjelina. Pročitao si knjigu, došao do kraja: Pročitao sam knjigu. „Pročitao sam knjigu.“ „Pročitao sam“ svršen je — naglašava rezultat, to da je knjiga sada gotova. Prefiks „pro-“ od „čitati“ tvori „pročitati“: radnju koja je zatvorena.
-
Pogledaj isti par još jednom na djelu, na pisanju. Dok pišem pismo, radnja traje, nesvršeni vid: Pišem pismo. „Pišem pismo.“ A kad ga dovršim, prelazim na svršeni — „napisati“: Napisao sam pismo. „Napisao sam pismo.“ Isti par: pisati za proces, napisati za rezultat.
-
Kako nastaje par? Najčešće na dva načina. Prvo, prefiksom: „pisati“ daje „napisati“, „čitati“ daje „pročitati“, „raditi“ daje „uraditi“ ili „odraditi“. Prefiks zatvara radnju. Drugo, sufiksom u sredini riječi: „dati“ je svršen, „davati“ nesvršen. Oba su načina svuda oko tebe.
-
Vid mijenja i značenje vremena. Nesvršeni opisuje naviku ili ponavljanje. Kažeš da svakoga dana učiš srpski — radnja koja se vraća: Svaki dan učim srpski. „Svaki dan učim srpski.“ „Učim“ nesvršen je, pa savršeno hvata naviku koja traje iz dana u dan.
-
A svršeni vid hvata jedan, jedini događaj — jednom i gotovo. Naučio si pjesmu, do kraja, kao zatvoren rezultat: Naučio sam pesmu. „Naučio sam pjesmu.“ „Naučio sam“ svršen je: ne navika, nego jedan dovršen čin. „Učim“ je proces, „naučim“ je ishod.
-
A sada glavna zamka — razlog zbog kojeg si ovdje. Svršeni glagol nema pravi prezent za radnju u tijeku. „Pročitam knjigu“ ne znači „čitam je upravo sada“. Za ono što se događa sada uvijek ti treba nesvršeni: „čitam“. Svršeni prezent gleda u budućnost ili u uvjet.
-
I druga strana iste medalje. Kad je radnja jasno dovršena, nemoj birati nesvršeni samo zato što ti je poznatiji. „Jučer sam čitao knjigu“ zvuči nedovršeno; ako si je pročitao do kraja, kaže se „pročitao sam“. Pusti neka vid nosi „gotovo“.
-
Spojimo oba vida u jednoj rečenici da osjetiš kontrast. Dok je radnja tekla — nesvršeni; čim se dovršila — svršeni: Dok sam jeo, telefon je zazvonio. „Dok sam jeo, telefon je zazvonio.“ „Jeo sam“ pozadina je koja traje, nesvršena; „zazvonio je“ jedan je nagli, svršeni događaj. Vid crta cijelu scenu.
-
Da rezimiramo. Gotovo svaki glagol ima par: nesvršeni za radnju koja traje, ponavlja se ili je navika — „čitam“; i svršeni za jednu dovršenu cjelinu — „pročitam“. To su dva glagola, ne dva vremena. Za ono što se događa sada, biraj nesvršeni. Uči par zajedno i vid će ti postati prirodan.