Glagolski vid — nesvršeni i svršeni glagoli
Glagolski vid je jedna od najsuptilnijih tema srpske gramatike, ali se na njoj počiva razumevanje celog glagolskog sistema. Skoro svaki glagol ima svoj vidski par: nesvršeni i svršeni oblik koji se uče zajedno. Važno je odmah razjasniti — to nisu dva vremena, nego dva glagola koji isti pojam prikazuju iz dva ugla. Nesvršeni glagol opisuje radnju u toku, ponavljanje, naviku ili nešto uopšteno: čitati, pisati, raditi, učiti. Svršeni glagol, naprotiv, opisuje jednu zaokruženu celinu — radnju koja je dovedena do rezultata ili završetka: pročitati, napisati, uraditi, naučiti. Zato je par pisati / napisati tipičan primer: prvi glagol kaže da radnja teče, drugi da je gotova. Vidski parovi se najčešće grade prefiksom. Tako od čitati nastaje pročitati, od pisati nastaje napisati, a od raditi nastaje uraditi. Ponekad se vid menja sufiksom ili infiksom, kao u paru dati → davati. Treba imati na umu da prefiks ume i da promeni samo značenje, a ne samo vid, pa se zato parovi najbolje uče kroz konkretne primere, a ne napamet. Najveća zamka, čak i za izvorne govornike koji se bave gramatikom ili pravopisom, jeste prezent svršenih glagola. Svršeni glagol nema pravo sadašnje vreme za radnju koja se odvija „sada". Rečenica „Pročitam knjigu sada" ne valja kada želimo da kažemo da se radnja upravo dešava; tada ide nesvršeno: „Čitam knjigu." Prezent svršenih glagola — napišem, naučim — najčešće upućuje na budućnost ili stoji u zavisnoj rečenici (na primer, „kada napišem...", „čim naučim..."). Vid prati i okolnosti radnje. Navika i ponavljanje traže nesvršeni glagol: „Svaki dan učim srpski." Jednokratan, završen događaj traži svršeni: „Naučio sam pesmu." Isto važi i za prošlost — završena radnja se izražava svršenim glagolom: „Pročitao sam knjigu." Najzad, oba vida se često mešaju u istoj rečenici. Pozadinska radnja koja traje stoji u nesvršenom obliku, a nagli, završen događaj u svršenom: „Dok sam jeo, telefon je zazvonio." Kada osetite tu razliku, glagolski vid prestaje da bude apstraktno pravilo i postaje prirodan alat za precizno izražavanje.
Primeri
- pisati / napisati to write / to write (finish)
- Čitam knjigu. I'm reading a book.
- Pročitao sam knjigu. I've read the book (finished it).
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Čitam knjigu — i nikad je ne završim. Pročitam knjigu — i gotovo je. Ista radnja, a dva potpuno različita glagola. To je glagolski vid, i to je najveći skok u celom srpskom. Hajde da ga razjasnimo do kraja.
-
Evo srca priče. Skoro svaki srpski glagol dolazi u paru. Jedan je nesvršeni — radnja koja traje, koja se ponavlja ili je opšta. Drugi je svršeni — radnja kao jedna zaokružena, dovršena celina. To su dve različite reči koje učiš zajedno, kao par.
-
Nemoj ovo brkati s vremenom. Razliku traje naspram gotovo srpski nosi u samoj reči — u vidu. Nesvršeni: pisati, čitati, raditi. Svršeni: napisati, pročitati, uraditi. Često se razlikuju samo po prefiksu, ali to su dva glagola.
-
Krenimo od nesvršenog, od radnje koja je u toku. Šta sad radiš? Čitaš knjigu, usred si toga: Čitam knjigu. Glagol čitam je nesvršen — slika radnju koja teče, a ne kažeš ništa o tome da li ćeš je završiti. Bitan je sam proces.
-
A sada svršeni vid — ista radnja, ali kao dovršena celina. Pročitao si knjigu, došao do kraja: Pročitao sam knjigu. Pročitao sam je svršen — naglašava rezultat, da je knjiga sad gotova. Prefiks pro- od čitati pravi pročitati: radnju koja je zatvorena.
-
Pogledaj isti par još jednom u akciji, sa pisanjem. Dok pišem pismo, radnja traje, nesvršeni vid: Pišem pismo. A kad ga završim, prelazim na svršeni — napisati: Napisao sam pismo. Isti par: pisati za proces, napisati za rezultat.
-
Kako nastaje par? Najčešće na dva načina. Prvo, prefiksom: pisati daje napisati, čitati daje pročitati, raditi daje uraditi ili odraditi. Prefiks zatvara radnju. Drugo, sufiksom u sredini reči: dati je svršen, davati nesvršen. Oba načina su svuda oko tebe.
-
Vid menja i značenje vremena. Nesvršeni opisuje naviku ili ponavljanje. Kažeš da svaki dan učiš srpski — radnja koja se vraća: Svaki dan učim srpski. Učim je nesvršen, pa savršeno hvata naviku koja traje iz dana u dan.
-
A svršeni vid hvata jedan, jedini događaj — jednom i gotovo. Naučio si pesmu, do kraja, kao zatvoren rezultat: Naučio sam pesmu. Naučio sam je svršen: ne navika nego jedan dovršen čin. Učim je proces, naučim je ishod.
-
A sada glavna zamka — razlog zbog kog si ovde. Svršeni glagol nema pravi prezent za radnju u toku. Pročitam knjigu ne znači čitam je upravo sada. Za ono što se dešava sad uvek ti treba nesvršeni: čitam. Svršeni prezent gleda u budućnost ili u uslov.
-
I druga strana iste medalje. Kad je radnja jasno dovršena, ne biraj nesvršeni samo zato što ti je poznatiji. Jučer sam čitao knjigu zvuči nedovršeno; ako si je pročitao do kraja, kaže se pročitao sam. Pusti vid da nosi gotovo.
-
Spojimo oba vida u jednoj rečenici, da osetiš kontrast. Dok je radnja tekla — nesvršeni; čim se dovršila — svršeni: Dok sam jeo, telefon je zazvonio. Jeo sam je pozadina koja traje, nesvršena; zazvonio je je jedan nagli, svršeni događaj. Vid crta celu scenu.
-
Da rezimiramo. Skoro svaki glagol ima par: nesvršeni za radnju koja traje, ponavlja se ili je navika — čitam; i svršeni za jednu dovršenu celinu — pročitam. To su dva glagola, ne dva vremena. Za ono što se dešava sad, biraj nesvršeni. Uči par zajedno, i vid će ti postati prirodan.