Futur I: „ću raditi“ i „radiću“ — dva oblika, jedno vreme
Futur prvi je buduće vreme za planove, namere i predviđanja. Gradi se od kratkog, nenaglašenog oblika glagola „hteti“ — enklitike ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će — i infinitiva glavnog glagola. Postoje dva načina, a oba znače isto: ako enklitika stoji ispred, infinitiv ostaje ceo („Sutra ću raditi“); ako glagol stoji prvi, skidaš „-ti“ i sve spajaš u jednu reč („Radiću sutra“). Pitanja idu po istom principu: „Šta ćeš jesti?“ Najveća zamka je pisanje: u srpskom je tačno spojeno „radiću“, nikako hrvatski razdvojeno „radit ću“ ni „raditiću“. I zapamti — enklitika nikad ne stoji na početku rečenice. Glagoli na „-ći“ (doći, reći) nemaju spojeni oblik, pa kažeš samo „doći ću“.
Primeri
- Sutra ću raditi. I'll work tomorrow.
- Radiću sutra. I'll work tomorrow.
- Šta ćeš jesti? What will you eat?
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Hoćeš da kažeš šta ćeš raditi sutra? Treba ti futur prvi — buduće vreme. Pravi se lako, ali ima jednu zamku u pisanju koja zbunjuje skoro sve. Hajde da je rešimo do kraja.
-
Futur prvi je buduće vreme — za planove, namere i predviđanja. Sastoji se od dva dela: kratkog oblika glagola hteti i infinitiva glavnog glagola. Kratki oblik je takozvana enklitika: ću, ćeš, će.
-
Evo cele enklitike glagola hteti. Ja ću, ti ćeš, on će, mi ćemo, vi ćete, oni će. Ovo su kratki, nenaglašeni oblici — nauči ih napamet, jer su srce celog vremena.
-
Sada ono najvažnije: postoje dva načina da spojiš enklitiku i infinitiv. Prvi — ako enklitika stoji ispred, infinitiv ostaje ceo: ću raditi. Drugi — ako glagol stoji ispred, skida se -ti sa infinitiva i enklitika se spaja sa njim u jednu reč: radiću.
-
Krenimo od prvog oblika. Rečenica počinje prilogom sutra, pa enklitika dolazi odmah za njom, a infinitiv ostaje ceo: Sutra ću raditi. To znači I'll work tomorrow. Enklitika ću, pa pun infinitiv raditi — razdvojeno.
-
Sada isto značenje, ali drugim oblikom. Ako glagol počinje rečenicu, skinemo -ti sa raditi i zalepimo ću — dobijemo jednu reč: Radiću sutra. Raditi minus -ti daje radi-, plus ću daje radiću. Ista budućnost, samo spojeno.
-
Pitanja se prave isto. Šta ćeš jesti? — upitna reč šta je prva, pa enklitika ćeš dolazi za njom, a infinitiv jesti ostaje ceo: Šta ćeš jesti? What will you eat? Drugo lice jednine — ćeš.
-
Treće lice množine. Oni će doći večeras. Subjekat oni je prvi, pa enklitika će dolazi za njim, a infinitiv doći ostaje ceo: Oni će doći večeras. They'll come tonight. Da glagol bude prvi, bilo bi Doći će večeras.
-
Evo cele slike na glagolu raditi u oba oblika i u svim licima. Sa leve strane je razdvojeni oblik, sa desne spojeni. Oba su tačna — biraš ga prema redu reči u rečenici.
-
A sada zamka zbog koje smo i počeli. Kad spajaš glagol i enklitiku, ne piše se radit ću niti raditiću. -ti se potpuno skida, i tek onda se enklitika lepi: radiću. Jedna reč, bez razmaka, bez slova t ispred.
-
Druga greška tiče se reda reči. Enklitika je nenaglašena i nikad ne stoji na početku rečenice. Ću raditi sutra ne valja. Mora ili Sutra ću raditi, ili spojeno Radiću sutra.
-
Mala napomena za glagole na -ći, kao doći ili reći. Oni nemaju -ti za skidanje, pa kod njih nema spojenog oblika sa skraćivanjem — kažeš doći ću ili ja ću doći, ali ne doćiću. Za njih ostaje razdvojeni oblik.
-
Da rezimiramo. Futur prvi je enklitika hteti plus infinitiv. Ako enklitika ide prva, infinitiv ostaje ceo: ću raditi. Ako glagol ide prvi, skineš -ti i spojiš: radiću. Nikad radit ću, i nikad enklitika na početku. Sad možeš da pričaš o svemu što tek dolazi.