Futur I u srpskom: „ću raditi“ i spojeno „radiću“
Ako govorite hrvatski, srpski futur izgleda poznato — dok ne dođete do pisanja. Tvori se jednako: enklitika glagola „hteti“ (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) plus infinitiv. Ali pazite na ključnu razliku. Kad enklitika stoji ispred, infinitiv ostaje cijel: „Sutra ću raditi.“ Kad glagol dođe prvi, u srpskom se „-ti“ skida i sve se spaja u jednu riječ: „Radiću sutra.“ To je glavna zamka za nas — u srpskom NE pišemo hrvatsko „radit ću“ (s razmakom), nego spojeno „radiću“, „radićeš“, „radiće“. Pitanja idu po istom pravilu: „Šta ćeš jesti?“ Glagoli na „-ći“ (doći, reći) nemaju „-ti“ pa se ne spajaju — kažemo „doći ću“, nikad „doćiću“. I nikad ne počinjite rečenicu enklitikom.
Primjeri
- Sutra ću raditi. I'll work tomorrow.
- Radiću sutra. I'll work tomorrow.
- Šta ćeš jesti? What will you eat?
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Želiš reći što ćeš raditi sutra? Treba ti futur prvi — buduće vrijeme. Tvori se lako, ali ima jednu zamku u pisanju koja zbunjuje gotovo sve. Hajde da je riješimo do kraja.
-
Futur prvi je buduće vrijeme — za planove, namjere i predviđanja. Sastoji se od dva dijela: kratkog oblika glagola htjeti i infinitiva glavnog glagola. Kratki je oblik takozvana enklitika: ću, ćeš, će.
-
Evo cijele enklitike glagola htjeti. Ja ću, ti ćeš, on će, mi ćemo, vi ćete, oni će. To su kratki, nenaglašeni oblici — nauči ih napamet jer su srce cijeloga vremena.
-
Sada ono najvažnije: postoje dva načina da spojiš enklitiku i infinitiv. Prvi — ako enklitika stoji ispred, infinitiv ostaje cijel: ću raditi. Drugi — ako glagol stoji ispred, skida se -ti s infinitiva i enklitika se s njim spaja u jednu riječ: radiću.
-
Krenimo od prvog oblika. Rečenica počinje prilogom sutra, pa enklitika dolazi odmah za njom, a infinitiv ostaje cijel: Sutra ću raditi. To znači I'll work tomorrow. Enklitika ću, pa puni infinitiv raditi — razdvojeno.
-
Sada isto značenje, ali drugim oblikom. Ako glagol počinje rečenicu, skinemo -ti s raditi i zalijepimo ću — dobijemo jednu riječ: Radiću sutra. Od raditi oduzmemo -ti i dobijemo radi-, a kad dodamo ću, nastaje radiću. Ista budućnost, samo spojena u jednu riječ.
-
Pitanja se tvore jednako. Šta ćeš jesti? — upitna je riječ šta prva, pa enklitika ćeš dolazi za njom, a infinitiv jesti ostaje cijel: Šta ćeš jesti? Znači What will you eat? — drugo lice jednine ima oblik ćeš.
-
Treće lice množine. Oni će doći večeras. Subjekt oni je prvi, pa enklitika će dolazi za njim, a infinitiv doći ostaje cijel: Oni će doći večeras. Dakle They'll come tonight. Kad bi glagol bio prvi, glasilo bi Doći će večeras.
-
Evo cijele slike na glagolu raditi u oba oblika i u svim licima. S lijeve je strane razdvojeni oblik, s desne spojeni. Oba su točna — biraš ga prema redu riječi u rečenici.
-
A sada zamka zbog koje smo i počeli. Kad spajaš glagol i enklitiku, ne piše se radit ću niti raditiću. -ti se potpuno skida i tek se onda enklitika lijepi: radiću. Jedna riječ, bez razmaka, bez slova t ispred.
-
Druga se pogreška tiče reda riječi. Enklitika je nenaglašena i nikad ne stoji na početku rečenice. Ću raditi sutra ne valja. Mora ili Sutra ću raditi, ili spojeno Radiću sutra.
-
Mala napomena za glagole na -ći, poput doći ili reći. Oni nemaju -ti koje bi se moglo odbaciti, pa kod njih nema spojenoga skraćenog oblika — kažeš doći ću ili ja ću doći, ali nikako doćiću. Za takve glagole ostaje rastavljeni oblik.
-
Da rezimiramo. Futur prvi je enklitika htjeti plus infinitiv. Ako enklitika ide prva, infinitiv ostaje cijel: ću raditi. Ako glagol ide prvi, skineš -ti i spojiš: radiću. Nikad radit ću i nikad enklitika na početku. Sad možeš pričati o svemu što tek dolazi.
