Srpski dativ – padež primatelja (komu? / čemu?)
Dobra vijest na samom početku: srpski je dativ vama, govornicima hrvatskoga, gotovo isti kao i vaš. Sustav se poklapa, pa nemate što iznova učiti od nule – treba samo pripaziti na nekoliko sitnih razlika. Dativ označava primatelja, onoga komu je radnja namijenjena, i odgovara na pitanja komu? i čemu?. To je neizravni objekt: ne ono što daješ, nego onaj komu daješ. Nastavci su isti kao u hrvatskome. Imenice muškoga i srednjega roda dobivaju -u: brat → bratu, prozor → prozoru, dete → detetu. Imenice ženskoga roda na -a dobivaju -i: sestra → sestri, žena → ženi. Tu je i poznata glasovna promjena k → c ispred nastavka -i, baš kao kod vas: majka → majci, ruka → ruci, devojka → devojci. Dakle Kažem majci, a ne „majki“ – jednako kao u hrvatskome. Dativ traže isti glagoli na koje ste navikli: dati (Dajem knjigu bratu.), reći (Kažem majci.), pisati (Pišem sestri.), pomoći, verovati i zahvaliti. Posebno upamtite glagol pomoći: i u srpskome i u hrvatskome on vlada dativom, pa je Pomažem prijatelju i Pomažem bratu, nikako „pomažem brata“. Ta je zamka identična u oba jezika, no vrijedi je istaknuti jer mnogi pogriješe. Dativ dolazi i iza prijedloga prema i ka, koji znače kretanje u nečijem smjeru: Idem ka gradu. U hrvatskome ćete češće reći „prema gradu“, a oblik ka uobičajeniji je u srpskome – značenje je isto, a imenica i dalje ide u dativ. Kad u istoj rečenici imate dva objekta, ono što daješ ide u akuzativ, a primatelj u dativ: Dajem deci poklone (poklone – akuzativ, deci – dativ). Ovdje pripazite na glavnu razliku između naših jezika: srpski je pretežno ekavski, pa je „dete“ i „deca/deci“ ondje gdje vi kažete „dijete“ i „djeca/djeci“. Promjena je samo u izgovoru jata, padežni nastavak i logika dativa ostaju potpuno isti. Naučite prepoznati tih nekoliko ekavskih oblika i srpski će vam dativ biti gotovo bez napora.
Primjeri
- Dajem knjigu bratu. I'm giving the book to my brother.
- Pišem sestri. I'm writing to my sister.
- Pomažem prijatelju. I'm helping a friend.
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Daješ nekomu knjigu, pišeš nekomu pismo, pomažeš nekomu. Ali komu? To komu u srpskome ima svoj padež — dativ. Ako ga promašiš, rečenica zvuči pogrešno. Hajdemo ga svladati do kraja.
-
Dativ je padež primatelja — onoga tko nešto dobiva ili komu je radnja namijenjena. Odgovara na pitanje komu? ili čemu?. To je takozvani neizravni objekt: ne ono što daješ, nego onaj komu daješ.
-
Evo kako nastaju nastavci. Muški i srednji rod dobivaju nastavak -u: brat postaje bratu, dete postaje detetu. Ženski rod na -a dobiva nastavak -i: sestra postaje sestri. Dva nastavka — to je srce dativa.
-
Krenimo od najjasnijega primjera — glagol dati. Daješ knjigu, ali komu? Bratu. Dajem knjigu bratu. Knjigu je ono što daješ — to je akuzativ. A bratu je onaj komu daješ — to je dativ, brat plus -u.
-
Sada ženski rod. Pišeš pismo, a primateljica je sestra. Sestra gubi -a i dobiva -i: Pišem sestri. Sâm nastavak -i na sestri nosi značenje primatelja — nikakva dodatna riječ nije potrebna.
-
Evo i najvažnijega glagola za pamćenje — pomoći. U srpskome ne pomažeš nekoga, nego pomažeš nekomu. Glagol pomoći traži dativ: Pomažem prijatelju. Prijatelj postaje prijatelju — dativ, ne akuzativ. To je zamka o kojoj ćemo još govoriti.
-
Pogledajmo cijele oblike na jednome muškom i jednome ženskom imenu, da ti se ureže u glavu. Brat u dativu daje bratu, sestra daje sestri, majka daje majci — primijeti kako k ispred -i prelazi u c.
-
Dativ se ne pojavljuje samo uz glagole davanja. Dolazi i iza nekih prijedloga, najčešće prema i ka, koji znače kretanje u nečijem smjeru: Idem ka gradu. Grad postaje gradu iza prijedloga ka. Isto bi bilo i prema gradu.
-
Vrijedi zapamtiti skupinu glagola koji uvijek traže dativ. To su, među ostalim: dati, reći, pisati, pomoći, verovati i zahvaliti. Uz svaki od njih primatelj ide u dativ.
-
A sada glavna zamka. Glagol pomoći u srpskome traži dativ, a ne akuzativ. Zato je pomažem bratu, a ne pomažem brata. Onaj kome pomažeš primatelj je radnje, dakle ide u dativ.
-
Druga se zamka tiče ženskoga roda. Kod imenica na -ka, suglasnik k ispred nastavka -i prelazi u c. Majka ne daje majki, nego majci. Isto: ruka daje ruci, devojka daje devojci.
-
I posljednji primjer, da spojimo sve. Dva objekta u istoj rečenici: ono što daješ u akuzativu, onaj komu daješ u dativu. Dajem deci poklone. Poklone — akuzativ, ono što daješ; deci — dativ, primatelji.
-
Da rezimiramo. Dativ je padež primatelja i odgovara na komu?. Muški i srednji rod dobivaju -u, ženski na -a dobiva -i. Traže ga glagoli poput dati, reći i pomoći, kao i prijedlozi prema i ka. Zapamti: pomažeš bratu, ne brata. Sada znaš komu ide radnja.
