The dative case (to / for someone)
The dative marks the indirect object — the recipient or beneficiary ('to/for someone'). Masculine and neuter nouns take -u (brat → bratu), feminine -a nouns take -i (sestra → sestri). It also follows prepositions like 'prema' and 'ka' and appears with verbs like dati, reći, pomoći.
Primjeri
- Dajem knjigu bratu. I'm giving the book to my brother.
- Pišem sestri. I'm writing to my sister.
- Pomažem prijatelju. I'm helping a friend.
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Daješ nekomu knjigu, pišeš nekomu pismo, pomažeš nekomu. Ali komu? To „komu“ u srpskome ima svoj padež — dativ. Ako ga promašiš, rečenica zvuči pogrešno. Hajdemo ga svladati do kraja.
-
Dativ je padež primatelja — onoga tko nešto dobiva ili komu je radnja namijenjena. Odgovara na pitanje „komu?“ ili „čemu?“. To je takozvani neizravni objekt: ne ono što daješ, nego onaj komu daješ.
-
Evo kako nastaju nastavci. Muški i srednji rod dobivaju nastavak „-u“: „brat“ postaje „bratu“, „dete“ postaje „detetu“. Ženski rod na „-a“ dobiva nastavak „-i“: „sestra“ postaje „sestri“. Dva nastavka — to je srce dativa.
-
Krenimo od najjasnijega primjera — glagol „dati“. Daješ knjigu, ali komu? Bratu. Dajem knjigu bratu. „I'm giving the book to my brother.“ „Knjigu“ je ono što daješ — to je akuzativ. A „bratu“ je onaj komu daješ — to je dativ, „brat“ plus „-u“.
-
Sada ženski rod. Pišeš pismo, a primateljica je sestra. „Sestra“ gubi „-a“ i dobiva „-i“: Pišem sestri. „I'm writing to my sister.“ Nema čak ni riječi za „to“ — sâm nastavak „-i“ na „sestri“ nosi značenje primatelja.
-
Evo i najvažnijega glagola za pamćenje — „pomoći“. U srpskome ne pomažeš nekoga, nego pomažeš nekomu. Glagol „pomoći“ traži dativ: Pomažem prijatelju. „I'm helping a friend.“ „Prijatelj“ postaje „prijatelju“ — dativ, ne akuzativ. To je zamka o kojoj ćemo još govoriti.
-
Pogledajmo cijele oblike na jednome muškom i jednome ženskom imenu, da ti se ureže u glavu. „Brat“ u dativu daje „bratu“, „sestra“ daje „sestri“, „majka“ daje „majci“ — primijeti kako „k“ ispred „-i“ prelazi u „c“.
-
Dativ se ne pojavljuje samo uz glagole davanja. Dolazi i iza nekih prijedloga, najčešće „prema“ i „ka“, koji znače kretanje u nečijem smjeru: Idem ka gradu. „I'm going toward the city.“ „Grad“ postaje „gradu“ iza prijedloga „ka“. Isto bi bilo i „prema gradu“.
-
Vrijedi zapamtiti skupinu glagola koji uvijek traže dativ, jer ih engleski i drugi jezici često prevode s izravnim objektom. To su, među ostalim: „dati“, „reći“, „pisati“, „pomoći“, „verovati“ i „zahvaliti“. Uz svaki od njih primatelj ide u dativ.
-
A sada glavna zamka. Glagol „pomoći“ u srpskome traži dativ, a ne akuzativ. Zato je „pomažem bratu“, a ne „pomažem brata“. Lako je pogriješiti jer u mnogim jezicima „pomoći“ ide s izravnim objektom — ali u srpskome je primatelj, dakle dativ.
-
Druga se zamka tiče ženskoga roda. Kod imenica na „-ka“, suglasnik „k“ ispred nastavka „-i“ prelazi u „c“. „Majka“ ne daje „majki“, nego „majci“. Isto: „ruka“ daje „ruci“, „devojka“ daje „devojci“.
-
I posljednji primjer, da spojimo sve. Dva objekta u istoj rečenici: ono što daješ u akuzativu, onaj komu daješ u dativu. Dajem deci poklone. „I'm giving presents to the children.“ „Poklone“ — akuzativ, ono što daješ; „deci“ — dativ, primatelji.
-
Da rezimiramo. Dativ je padež primatelja i odgovara na „komu?“. Muški i srednji rod dobivaju „-u“, ženski na „-a“ dobiva „-i“. Traže ga glagoli poput „dati“, „reći“ i „pomoći“, kao i prijedlozi „prema“ i „ka“. Zapamti: pomažeš bratu, ne brata. Sada znaš komu ide radnja.