Nominativ u srpskome jeziku — osnovni padež
Ako govorite hrvatski, srpski padežni sustav bit će vam odmah poznat: i srpski ima nominativ kao prvi, osnovni padež, baš kao i hrvatski. Nominativ je rječnički oblik imenice — kada u rječniku vidite riječ kao natuknicu (grad, kafa, student), ona je već u nominativu. Sve ostale padeže (genitiv, dativ, akuzativ…) tvorimo kao promjene tog osnovnog oblika, pa nominativ učimo prvi: on je sidro cijeloga sustava. U rečenici nominativ najčešće označava subjekt — onoga tko vrši radnju — i odgovara na pitanja tko? (za živa bića) i što? (za predmete i pojave). U rečenici „Student uči.“ pitamo tko uči? — student, dakle subjekt je u nominativu. Nominativ dolazi i uz glagol „biti“ kada nečemu dajemo ime ili ga određujemo: „Ovo je grad.“ Riječ koju imenujemo (grad) stoji u nominativu. Isto vrijedi i za pridjev uz subjekt: u „Kafa je topla.“ i imenica (kafa) i pridjev (topla) stoje u nominativu jer se oba odnose na subjekt. Ključna posljedica, jednako kao u hrvatskome: nastavak nosi informaciju o subjektu, pa je red riječi slobodan. Subjekt prepoznajete po nastavku, a ne po mjestu u rečenici. Pogledajte „Knjigu čita Ana.“ — iako je Ana na kraju, ona ostaje subjekt jer je u nominativu, dok je knjigu u akuzativu (objekt). Najčešća pogreška početnika jest pretpostavka da je prva riječ automatski subjekt; uvijek tražite nominativni nastavak. Sada o razlikama, jer sličnost zna prevariti. Sama ideja nominativa-kao-subjekta jednaka je, ali nastavci i deklinacije nisu posve identični hrvatskima, a razlikuje se i pismo i izgovor — srpski naginje ekavici (mleko, lepo) prema hrvatskoj ijekavici (mlijeko, lijepo), a ime upitne zamjenice je „ko?“ i „šta?“ umjesto „tko?“ i „što?“. Pazite na lažne prijatelje i na to da rečnik (rječnik) i slične riječi ne znače uvijek isto. Sustavi su slični, ali ne i isti. Srpski, kao i hrvatski, nema članova — posao koji u nekim jezicima rade članovi ovdje rade nastavci. Pazite na česte zamke: pravi nastavak na krivoj imenici, miješanje jednine i množine, ili pokušaj da imenicu „prevedete“ u nominativ kad je već u nominativu. Pogledajte kako se osnovni oblik mijenja: grad → grada → gradu; kafa → kafe → kafi; student → studenta.
Primjeri
- Student uči. The student studies.
- Ovo je grad. This is a city.
- Kafa je topla. The coffee is hot.
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
U hrvatskome često red riječi govori tko vrši radnju. U srpskome ne — to čini nastavak. A prvi nastavak koji naučiš jest nominativ.
-
Najprije glavna ideja srpskoga: imenica mijenja nastavak da pokaže svoju ulogu u rečenici. Svaki takav oblik zovemo padežom. Srpski ih ima nekoliko i svi polaze od jednoga.
-
Ta polazišna točka jest nominativ. To je osnovni oblik — onaj iz rječnika — a njegova je zadaća označiti subjekt: onoga tko vrši radnju.
-
Evo subjekta na djelu. Student uči. Student je vršitelj radnje, pa stoji u nominativu — u svojem jednostavnom rječničkom obliku. Student uči.
-
Nominativ se pojavljuje i nakon glagola biti, kad nešto imenujemo ili određujemo. Ovo je grad. Grad je ono što imenujemo, pa ostaje u nominativu. Ovo je grad.
-
A kad opisuješ subjekt, pridjev mu se pridružuje u nominativu. Kava je vruća. I kafa i topla — kava i vruća — stoje zajedno u nominativu. Kafa je topla.
-
Sad ono što iznenađuje. Budući da nastavak označuje subjekt, red riječi u srpskome je slobodan. Vršitelj radnje ne mora doći prvi — prepoznaješ ga po nominativnom nastavku, a ne po položaju.
-
Pogledaj. Ana čita knjigu — i možemo to obrnuti: Knjigu čita Ana. Ana ostaje subjekt u oba slučaja jer zadržava nominativni oblik. Značenje se ne pomiče s riječima. Ana čita knjigu. Knjigu čita Ana.
-
Evo zamke. Nemoj pretpostaviti da je prva riječ subjekt. U Knjigu čita Ana knjiga dolazi prva, ali knjigu je u drugom padežu, objektu. Ana, u nominativu, pravi je vršitelj.
-
Još jedan razlog da kreneš od nominativa: on je tvoje sidro. Svaki drugi padež u srpskome promjena je ovoga osnovnog oblika. Nauči najprije nominativ imenice i imaš oblik iz kojega se gradi sve ostalo.
-
Sažmimo. Nominativ je osnovni, rječnički oblik. Označuje subjekt i dolazi iza glagola biti. I zapamti: subjekt imenuje nastavak, a ne red riječi.
