Lokativ u srpskom jeziku za govornike hrvatskoga

Dobra vijest na samom početku: lokativ u srpskom funkcionira gotovo identično kao u hrvatskom. Imamo isti padežni sustav, pa je vaša intuicija ovdje gotovo nepogrešiva. Lokativ je padež mjesta i odgovara na pitanje "gde?" (na hrvatskom: gdje?). To je jedini srpski padež koji se nikada ne pojavljuje bez prijedloga — uvijek ide uz neki od prijedloga **u**, **na**, **o**, **po**, **pri**, **prema**. Nastavci su vam već poznati. Muški i srednji rod dobivaju nastavak **-u**: grad → u **gradu**, posao → na **poslu**, selo → u **selu**. Imenice ženskog roda na -a dobivaju **-i**: škola → u **školi**. Vrijedi zapamtiti i mali olakšavajući detalj: oblik lokativa istovjetan je obliku dativa, pa imate jedan skup nastavaka manje za učenje. Kod ženskog roda na -i pojavljuje se i sibilarizacija (k→c, g→z, h→s), baš kao u hrvatskom: knjiga → knjizi, ruka → ruci. Glavna zamka — i jedino na što stvarno treba paziti — jest to što prijedloge **u** i **na** dijeli s akuzativom. Razlika je ista kao kod nas, ona između mjesta i kretanja: - **Mirovanje / mjesto → lokativ** (gdje?): *Ja sam u gradu*. *Knjiga je na stolu*. - **Kretanje / smjer → akuzativ** (kamo?): *Idem u grad*. Mali test koji nikada ne vara: ako možete postaviti pitanje **gdje?**, riječ je o lokativu; ako pitate **kamo?** (kuda idem?), riječ je o akuzativu. Usporedite stupce: - Mjesto (lokativ): **u gradu**, **na stolu**, **u školi**, **na poslu**, **u selu**. - Kretanje (akuzativ): **u grad**, **na sto**, **u školu**. Dakle, *Idem u grad* opisuje smjer, a *Ja sam u gradu* opisuje mjesto na kojem se već nalazite — ista riječ grad, ali različit nastavak i različito značenje. Budući da hrvatski radi potpuno jednako, dovoljno je da prenesete svoj osjećaj za gdje/kamo i lokativ u srpskom prestaje biti prepreka. Vježbajte na svakodnevnim primjerima (u školi, na poslu, u selu) dok vam ti oblici ne postanu posve prirodni.