Lokativ u srpskom jeziku: kako prepoznati padež mesta
Lokativ je padež mesta — odgovara na pitanje **gde?** i kazuje gde se neko ili nešto nalazi. Najveća zamka, i ono što đake i one koji srpski uče kao strani jezik najviše muči, jeste razlika između lokativa i akuzativa. Predlozi **u** i **na** dele se sa oba padeža, pa se zabuna lako javlja. Ključ je u glagolu: ako iskazuje **mirovanje** (gde?), reč ide u lokativ; ako iskazuje **kretanje** (kuda?), reč ide u akuzativ. Uporedi: *Idem u grad* (kretanje → akuzativ) i *Ja sam u gradu* (mirovanje → lokativ). Pravilo provere je jednostavno: pitaj **gde?** — ako rečenica ima smisla, pred tobom je lokativ. Lokativ je jedini padež u srpskom jeziku koji se **nikada ne javlja bez predloga**. Najčešći predlozi su **u** (unutar nečega) i **na** (na površini ili pri nekoj ustanovi), a tu su i **o** (kada govorimo o nekome ili nečemu), te **po**, **pri** i **prema**. Nastavci su pregledni. Imenice muškog i srednjeg roda dobijaju nastavak **-u**: grad → u **gradu**, selo → u **selu**, posao → na **poslu**. Imenice ženskog roda na -a dobijaju nastavak **-i**: škola → u **školi**. Tako kažemo *u gradu*, *u selu*, *na poslu*, *u školi*, a *knjiga* leži *na stolu*. Dobra vest za sve koji uče: oblik lokativa **istovetan je obliku dativa**, pa je to jedan skup nastavaka manje za pamćenje. Jedna sitnija, ali važna pojava jeste **sibilarizacija** kod imenica ženskog roda u lokativu: suglasnici **k, g, h** ispred nastavka -i prelaze u **c, z, s**. Zato je knjiga → u **knjizi**, a ruka → u **ruci**. Ovo nije izuzetak koji treba učiti napamet, već glasovna promena koja se javlja redovno. Ako želiš da sve uvežbaš, drži se dve kolone. Kretanje (akuzativ): *u grad*, *na sto*, *u školu*. Mesto (lokativ): *u gradu*, *na stolu*, *u školi*. Čim naučiš da postaviš pitanje **gde?** umesto **kuda?**, lokativ prestaje da bude zamka i postaje najlakši padež za prepoznavanje.
Primeri
- u gradu in the city
- u školi at school
- na stolu on the table
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
U grad ili u gradu? Jedno znači da ideš u grad, a drugo da si već tamo. Isti predlog, ali drugi padež. Hajde da to razjasnimo.
-
Lokativ je padež mesta. Odgovara na pitanje gde i kaže gde se neko ili nešto nalazi. Njegova posebnost: nikad ne stoji sam — uvek dolazi posle predloga.
-
Dva najčešća predloga su u i na. U znači u nečemu, a na na nečemu ili negde. Posle oba, imenica ide u lokativ.
-
Sada nastavci. Muški i srednji rod dobijaju nastavak u. Grad postaje gradu, a selo postaje selu. Ženske imenice na a dobijaju i: škola postaje školi.
-
Krenimo. U gradu — znači da si u gradu, unutar njega. Grad ide u lokativ i dobija nastavak u. u gradu
-
Sa ženskom imenicom isto. U školi — to znači na nastavi, u zgradi škole. Škola prelazi u lokativ i postaje školi. u školi
-
Sada predlog na. Na stolu — nešto je na površini stola. Sto, kome se osnova širi u stol, postaje stolu. na stolu
-
Još jedan sa na. Na poslu — znači da si na radnom mestu. Posao postaje poslu, opet sa nastavkom u. na poslu
-
I sa srednjim rodom. U selu — znači da se nalaziš na selu. Selo dobija nastavak u i postaje selu. u selu
-
Evo najvažnije razlike. Isti predlog u može da ide i sa akuzativom. Idem u grad — to je kretanje, ulazak, akuzativ. Ja sam u gradu — to je mesto, lokativ. Kretanje znači akuzativ, mirovanje znači lokativ.
-
Kratko pravilo da zapamtiš. Ako možeš da postaviš pitanje gde, koristiš lokativ. Ako je pitanje kuda ili gde idem, to je akuzativ.
-
Da rezimiramo. Lokativ je padež mesta i uvek dolazi posle predloga, najčešće u i na. Muški i srednji rod dobijaju u, ženski rod i. I pamti: mirovanje je lokativ, kretanje je akuzativ.