Nominativ množine: kako biramo nastavak prema rodu
Nominativ množine u srpskom jeziku gradi se prema rodu imenice, i kad jednom usvojiš tu logiku, sve ostalo se lako nadovezuje. Tri osnovna nastavka pokrivaju najveći deo slučajeva. Imenice muškog roda u nominativu množine dobijaju nastavak -i: student → studenti, profesor → profesori. Imenice ženskog roda na -a prelaze u -e: žena → žene, knjiga → knjige. Imenice srednjeg roda na -o ili -e dobijaju -a: selo → sela, jezero → jezera. Dakle, prvo prepoznaš rod, pa odabereš nastavak — -i, -e ili -a. Postoje dva mesta na kojima učenici najčešće zastanu. Prvo su kratke jednosložne imenice muškog roda, koje umeću -ov- ili -ev- pre nastavka -i. Tako je grad → gradovi, most → mostovi, sin → sinovi, a posle mekog suglasnika dolazi -ev-: kraj → krajevi. Bez tog umetka dobili bismo nepravilne oblike, pa je dobro zapamtiti ovu grupu reči. Drugo je sibilarizacija: kada se osnova završava na k, g ili h, taj suglasnik ispred -i prelazi u c, z, s. Zato je vojnik → vojnici, a po istom pravilu junak → junaci, bubreg → bubrezi. To nije izuzetak nego redovna glasovna promena u nominativu množine muškog roda. Korisno je naglasiti i ono čega u srpskom nema: nastavka -s za množinu. Bez obzira na to kako množina izgleda u nekim drugim jezicima, srpski je nikada ne pravi dodavanjem -s. Uvek biramo -i, -e ili -a prema rodu. Ukratko: utvrdi rod imenice, primeni odgovarajući nastavak, pa proveri da li reč traži umetak -ov-/-ev- (gradovi) ili sibilarizaciju (vojnici). Sa ta tri koraka pouzdano gradiš nominativ množine svake imenice.
Primeri
- gradovi cities
- žene women
- sela villages
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Jedan grad. A kako za više njih? Ne dodaješ samo -s na kraj. Srpska množina ima svoja pravila, i zavise od roda.
-
Ovo je oblik za subjekat — odgovor na pitanje ko ili šta. A nastavak zavisi od roda imenice.
-
Tri roda, tri nastavka. Muški rod dobija i, ženske imenice na a dobijaju e, a srednji rod dobija a. Zapamti: i, e, a.
-
Krenimo od ženskog roda. Žena se završava na a; u množini to a postaje e — žene. žena → žene
-
Isto i knjiga: završava se na a, pa u množini imamo knjige. knjiga → knjige
-
Sada srednji rod. Selo se završava na o; u množini to o postaje a — sela. selo → sela
-
Tako i jezero daje jezera — opet o prelazi u a. jezero → jezera
-
Sada muški rod. Duže imenice su lake: student dobija i — studenti, profesor postaje profesori. student → studenti
-
Ali pazi na kratke muške imenice — tu se najviše greši. Grad nije gradi. Ubacuje se umetak ov, pa dobijamo gradovi. Tako i mnoge jednosložne imenice.
-
Tako i most daje mostovi, sin daje sinovi. Posle mekog suglasnika dolazi ev: kraj postaje krajevi. most → mostovi · kraj → krajevi
-
Još jedna sitnica: kad se osnova završava na k, g ili h, taj glas se menja pred i. Vojnik postaje vojnici. vojnik → vojnici
-
Najveća zamka: ne dodaje se -s na kraj. Nema gradovis ni ženas. Srpski bira nastavak po rodu — i, e ili a.
-
Pogledaj sva tri roda zajedno: muški na i, ženski na e, srednji na a. Prvo prepoznaš rod, pa znaš nastavak.
-
Da rezimiramo: muški i, ženski e, srednji a. Kratke muške ubacuju ov ili ev. I nikad nastavak s.