Nominativ množine u srpskom: kako se tvori po rodu
Ako ti je hrvatski materinski jezik, srpski nominativ množine djelovat će ti gotovo poznato — i s pravom, jer sustav je u osnovi isti. Vrijedi ga ipak proći pažljivo, da svjesno prepoznaš pravila koja inače koristiš automatski. U srpskome nastavak u nominativu množine bira se prema rodu imenice. Imenice muškoga roda dobivaju nastavak -i: student → studenti, profesor → profesori. Imenice ženskoga roda na -a prelaze u -e: žena → žene, knjiga → knjige. Imenice srednjega roda na -o ili -e dobivaju -a: selo → sela, jezero → jezera. Sve te tri promjene poklapaju se s onim što već radiš u hrvatskome, pa ti služe više kao potvrda nego kao novost. Duga množina jednako funkcionira u srpskome kao i u hrvatskome. Kratke jednosložne imenice muškoga roda umeću -ov-/-ev- prije nastavka -i: grad → gradovi, most → mostovi, sin → sinovi, a iza mekoga suglasnika dolazi -ev-: kraj → krajevi. Oblik gradovi izgledat će ti potpuno prirodno. Sibilarizacija je također zajednička: kad se osnova završava na k, g ili h, taj glas ispred -i prelazi u c, z, s. Tako vojnik → vojnici. Isti mehanizam poznaješ iz primjera poput junak → junaci. Važno je istaknuti ono čega u srpskome nema: nastavka -s za množinu. Srpski nikada ne dodaje -s; množina se uvijek tvori odabirom -i, -e ili -a prema rodu. Budući da hrvatski radi jednako, ta ti zamka neće smetati — ali korisno je biti svjestan da se cijeli sustav vrti oko roda, a ne oko jednoga univerzalnog nastavka. Kratki podsjetnik: prepoznaj rod, primijeni -i / -e / -a, pripazi na duge oblike (gradovi) i na sibilarizaciju (vojnici), i imaš srpsku množinu u malome prstu.
Primjeri
- gradovi cities
- žene women
- sela villages
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Jedan grad. A kako za više njih? Ne dodaješ samo -s na kraj. Srpska množina ima svoja pravila, i zavise od roda.
-
Ovo je oblik za subjekat — odgovor na pitanje ko ili šta. A nastavak zavisi od roda imenice.
-
Tri roda, tri nastavka. Muški rod dobija i, ženske imenice na a dobijaju e, a srednji rod dobija a. Zapamti: i, e, a.
-
Krenimo od ženskog roda. Žena se završava na a; u množini to a postaje e — žene. žena → žene
-
Isto i knjiga: završava se na a, pa u množini imamo knjige. knjiga → knjige
-
Sada srednji rod. Selo se završava na o; u množini to o postaje a — sela. selo → sela
-
Tako i jezero daje jezera — opet o prelazi u a. jezero → jezera
-
Sada muški rod. Duže imenice su lake: student dobija i — studenti, profesor postaje profesori. student → studenti
-
Ali pazi na kratke muške imenice — tu se najviše greši. Grad nije gradi. Ubacuje se umetak ov, pa dobijamo gradovi. Tako i mnoge jednosložne imenice.
-
Tako i most daje mostovi, sin daje sinovi. Posle mekog suglasnika dolazi ev: kraj postaje krajevi. most → mostovi · kraj → krajevi
-
Još jedna sitnica: kad se osnova završava na k, g ili h, taj glas se menja pred i. Vojnik postaje vojnici. vojnik → vojnici
-
Najveća zamka: ne dodaje se -s na kraj. Nema gradovis ni ženas. Srpski bira nastavak po rodu — i, e ili a.
-
Pogledaj sva tri roda zajedno: muški na i, ženski na e, srednji na a. Prvo prepoznaš rod, pa znaš nastavak.
-
Da rezimiramo: muški i, ženski e, srednji a. Kratke muške ubacuju ov ili ev. I nikad nastavak s.
