The accusative case (the direct object) + animacy
The accusative marks the direct object — the thing the action happens to. Feminine -a nouns change -a → -u (žena → ženu). Neuter nouns and inanimate masculine nouns look exactly like the nominative; but animate masculine nouns (people, animals) take the genitive-style ending (-a).
Primjeri
- Pijem kafu. I am drinking coffee.
- Vidim grad. I see the city.
- Vidim brata. I see my brother.
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Možeš imati svaku riječ točnu i ipak pogriješiti. Reci 'vidim brata' na očiti način na srpskom i izvorni govornik čuje pogrešku. Kriv je akuzativ.
-
Akuzativ označava izravni objekt — ono na što se radnja odnosi. U 'pijem kavu' kava je ono što se pije. U 'vidim grad' grad je ono što se vidi. Ta ciljna riječ ide u akuzativ.
-
To je radni konj među objektnim padežima — gotovo svaka rečenica s glagolom i objektom treba ga. Pa kako se imenica mijenja da pokaže da je objekt? Ovisi o imenici.
-
Počni s lakim. Ženske imenice na -a zamjenjuju to -a s -u. Kava, kafa, postaje kafu. Jedna čista, pouzdana promjena.
-
Evo u pravoj rečenici. 'Pijem kavu.' Kafa je rječnički oblik, ali kao objekt postaje kafu. Pijem kafu.
-
Svaki put isti obrazac. 'Čitam knjigu.' Knjiga postaje knjigu. Ako je ženskog roda i završava na -a, objektni oblik završava na -u. Čitam knjigu.
-
Sada muški i srednji rod — i evo dobre vijesti. Srednji rod, i muške imenice koje su stvari, uopće se ne mijenjaju. Akuzativ izgleda potpuno jednako kao rječnički oblik.
-
'Vidim grad.' Grad je muškog roda, a grad je stvar — neživo. Dakle grad ostaje grad. Ništa za dodati, ništa za promijeniti. Vidim grad.
-
Ali evo zaokreta na kojem svi posrnu. Ako je muška imenica živa — osoba ili životinja — onda se mijenja. Žive muške imenice dodaju -a. To je razlika u živosti, srce pravila.
-
Gledaj kako se događa. 'Vidim brata.' Brat je muškog roda, a brat je osoba — živo. Dakle brat postaje brata. To dodatno -a čini svu razliku. Vidim brata.
-
I životinje se računaju kao žive. 'Imam psa.' Pas je muškog roda i živo, pa uzima nastavak: pas postaje psa. Ista logika: živo je, dakle mijenja se. Imam psa.
-
I to je klasična pogreška. Učenici ostavljaju živu imenicu u rječničkom obliku. 'Vidim brat' zvuči ispravno — riječ je točna — ali nastavak nedostaje. Mora biti 'Vidim brata'. Zaboraviš -a i zvučiš kao početnik.
-
Učvrstimo to. Akuzativ označava objekt. Žensko -a postaje -u. Srednji rod i neživo muško se ne mijenjaju. A žive muške imenice — ljudi i životinje — dodaju -a.