Dativ — padež primaoca (kome? / čemu?)
Dativ je padež primaoca — onoga kome je radnja namenjena ili u čiju se korist nešto čini. Prepoznaje se po pitanjima kome? i čemu?. U rečenici dativ najčešće stoji kao indirektni (dalji) objekat: nije ono što se daje, nego onaj kome se daje. U rečenici „Dajem knjigu bratu.“ knjiga je ono što dajemo (akuzativ), a bratu je primalac (dativ). Nastavci u jednini zavise od roda. Imenice muškog i srednjeg roda dobijaju nastavak -u: brat → bratu, prozor → prozoru, dete → detetu. Imenice ženskog roda na -a dobijaju nastavak -i: sestra → sestri, žena → ženi. Zato kažemo „Pišem sestri.“ — sestra gubi -a i dobija -i, i sam nastavak nosi značenje primaoca, bez ikakve dodatne rečce. Posebno obratite pažnju na glasovnu promenu. Kod imenica ženskog roda na -ka, suglasnik k ispred nastavka -i prelazi u c (sibilarizacija): majka → majci, ruka → ruci, devojka → devojci. Otud je pravilno „Kažem majci.“, a ne „majki“. Veći broj glagola obavezno traži dativ. To su pre svega glagoli davanja i saopštavanja — dati, reći, pisati — ali i glagoli koji izražavaju odnos prema nekome: pomoći, verovati, zahvaliti. Uz svaki od njih primalac ide u dativ: dajem bratu, kažem majci, verujem ti, zahvaljujem vam. Dativ dolazi i posle nekih predloga, najčešće prema i ka, koji označavaju kretanje u nečijem pravcu: „Idem ka gradu.“ (isto i „prema gradu“). Kada se u istoj rečenici nađu dva objekta, ono što se daje stoji u akuzativu, a primalac u dativu: „Dajem deci poklone.“ — deca → deci (dativ), poklone (akuzativ). Dve greške se najčešće javljaju. Prva: glagol pomoći u srpskom traži dativ, ne akuzativ — zato je „Pomažem prijatelju.“ i „Pomažem bratu.“, a ne „pomažem brata“. Druga: zaboravljena promena k → c, pa se čuje „majki“ umesto pravilnog „majci“. I još jedna korisna napomena: dativ i lokativ u srpskom imaju isti oblik, pa ako znate dativ, znate i sedmi padež.
Primeri
- Dajem knjigu bratu. I'm giving the book to my brother.
- Pišem sestri. I'm writing to my sister.
- Pomažem prijatelju. I'm helping a friend.
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Daješ nekome knjigu, pišeš nekome pismo, pomažeš nekome. Ali kome? Toga kome u srpskom ima svoj padež — dativ. Ako ga promašiš, rečenica zvuči pogrešno. Hajde da ga savladamo do kraja.
-
Dativ je padež primaoca — onoga ko nešto dobija ili kome je radnja namenjena. Odgovara na pitanje kome? ili čemu?. To je takozvani indirektni objekat: ne ono što daješ, nego onaj kome daješ.
-
Evo kako se prave nastavci. Muški i srednji rod dobijaju nastavak -u: brat postaje bratu, dete postaje detetu. Ženski rod na -a dobija nastavak -i: sestra postaje sestri. Dva nastavka — to je srce dativa.
-
Krenimo od najjasnijeg primera — glagol dati. Daješ knjigu, ali kome? Bratu. Dajem knjigu bratu. Knjigu je ono što daješ — to je akuzativ. A bratu je onaj kome daješ — to je dativ, brat plus -u.
-
Sada ženski rod. Pišeš pismo, a primalac je sestra. Sestra gubi -a i dobija -i: Pišem sestri. Sam nastavak -i na sestri nosi značenje primaoca — nikakva dodatna rečca nije potrebna.
-
Evo i najvažnijeg glagola za pamćenje — pomoći. U srpskom ne pomažeš nekoga, nego pomažeš nekome. Glagol pomoći traži dativ: Pomažem prijatelju. Prijatelj postaje prijatelju — dativ, ne akuzativ. Ovo je zamka o kojoj ćemo još pričati.
-
Pogledajmo cele oblike na jednom muškom i jednom ženskom imenu, da ti se ureže u glavu. Brat u dativu daje bratu, sestra daje sestri, majka daje majci — primeti kako k ispred -i prelazi u c.
-
Dativ se ne javlja samo uz glagole davanja. Dolazi i posle nekih predloga, najčešće prema i ka, koji znače kretanje u nečijem pravcu: Idem ka gradu. Grad postaje gradu posle predloga ka. Isto bi bilo i prema gradu.
-
Vredi zapamtiti grupu glagola koji uvek traže dativ. To su, između ostalih: dati, reći, pisati, pomoći, verovati i zahvaliti. Uz svaki od njih primalac ide u dativ.
-
A sada glavna zamka. Glagol pomoći u srpskom traži dativ, a ne akuzativ. Zato je pomažem bratu, a ne pomažem brata. Onaj kome pomažeš je primalac radnje, dakle ide u dativ.
-
Druga zamka tiče se ženskog roda. Kod imenica na -ka, suglasnik k ispred nastavka -i prelazi u c. Majka ne daje majki, nego majci. Isto: ruka daje ruci, devojka daje devojci.
-
I poslednji primer, da spojimo sve. Dva objekta u istoj rečenici: ono što daješ u akuzativu, onaj kome daješ u dativu. Dajem deci poklone. Poklone — akuzativ, ono što daješ; deci — dativ, primaoci.
-
Da rezimiramo. Dativ je padež primaoca i odgovara na kome?. Muški i srednji rod dobijaju -u, ženski na -a dobija -i. Traže ga glagoli kao dati, reći i pomoći, kao i predlozi prema i ka. Zapamti: pomažeš bratu, ne brata. Sad znaš kome ide radnja.