The dative case (to / for someone)
The dative marks the indirect object — the recipient or beneficiary ('to/for someone'). Masculine and neuter nouns take -u (brat → bratu), feminine -a nouns take -i (sestra → sestri). It also follows prepositions like 'prema' and 'ka' and appears with verbs like dati, reći, pomoći.
Primeri
- Dajem knjigu bratu. I'm giving the book to my brother.
- Pišem sestri. I'm writing to my sister.
- Pomažem prijatelju. I'm helping a friend.
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Daješ nekome knjigu, pišeš nekome pismo, pomažeš nekome. Ali kome? Toga „kome“ u srpskom ima svoj padež — dativ. Ako ga promašiš, rečenica zvuči pogrešno. Hajde da ga savladamo do kraja.
-
Dativ je padež primaoca — onoga ko nešto dobija ili kome je radnja namenjena. Odgovara na pitanje „kome?“ ili „čemu?“. To je takozvani indirektni objekat: ne ono što daješ, nego onaj kome daješ.
-
Evo kako se prave nastavci. Muški i srednji rod dobijaju nastavak „-u“: „brat“ postaje „bratu“, „dete“ postaje „detetu“. Ženski rod na „-a“ dobija nastavak „-i“: „sestra“ postaje „sestri“. Dva nastavka — to je srce dativa.
-
Krenimo od najjasnijeg primera — glagol „dati“. Daješ knjigu, ali kome? Bratu. Dajem knjigu bratu. „I'm giving the book to my brother.“ „Knjigu“ je ono što daješ — to je akuzativ. A „bratu“ je onaj kome daješ — to je dativ, „brat“ plus „-u“.
-
Sada ženski rod. Pišeš pismo, a primalac je sestra. „Sestra“ gubi „-a“ i dobija „-i“: Pišem sestri. „I'm writing to my sister.“ Nema čak ni reči za „to“ — sam nastavak „-i“ na „sestri“ nosi značenje primaoca.
-
Evo i najvažnijeg glagola za pamćenje — „pomoći“. U srpskom ne pomažeš nekoga, nego pomažeš nekome. Glagol „pomoći“ traži dativ: Pomažem prijatelju. „I'm helping a friend.“ „Prijatelj“ postaje „prijatelju“ — dativ, ne akuzativ. Ovo je zamka o kojoj ćemo još pričati.
-
Pogledajmo cele oblike na jednom muškom i jednom ženskom imenu, da ti se ureže u glavu. „Brat“ u dativu daje „bratu“, „sestra“ daje „sestri“, „majka“ daje „majci“ — primeti kako „k“ ispred „-i“ prelazi u „c“.
-
Dativ se ne javlja samo uz glagole davanja. Dolazi i posle nekih predloga, najčešće „prema“ i „ka“, koji znače kretanje u nečijem pravcu: Idem ka gradu. „I'm going toward the city.“ „Grad“ postaje „gradu“ posle predloga „ka“. Isto bi bilo i „prema gradu“.
-
Vredi zapamtiti grupu glagola koji uvek traže dativ, jer ih engleski i drugi jezici često prevode s direktnim objektom. To su, između ostalih: „dati“, „reći“, „pisati“, „pomoći“, „verovati“ i „zahvaliti“. Uz svaki od njih primalac ide u dativ.
-
A sada glavna zamka. Glagol „pomoći“ u srpskom traži dativ, a ne akuzativ. Zato je „pomažem bratu“, a ne „pomažem brata“. Lako je pogrešiti jer u mnogim jezicima „pomoći“ ide s direktnim objektom — ali u srpskom je primalac, dakle dativ.
-
Druga zamka tiče se ženskog roda. Kod imenica na „-ka“, suglasnik „k“ ispred nastavka „-i“ prelazi u „c“. „Majka“ ne daje „majki“, nego „majci“. Isto: „ruka“ daje „ruci“, „devojka“ daje „devojci“.
-
I poslednji primer, da spojimo sve. Dva objekta u istoj rečenici: ono što daješ u akuzativu, onaj kome daješ u dativu. Dajem deci poklone. „I'm giving presents to the children.“ „Poklone“ — akuzativ, ono što daješ; „deci“ — dativ, primaoci.
-
Da rezimiramo. Dativ je padež primaoca i odgovara na „kome?“. Muški i srednji rod dobijaju „-u“, ženski na „-a“ dobija „-i“. Traže ga glagoli kao „dati“, „reći“ i „pomoći“, kao i predlozi „prema“ i „ka“. Zapamti: pomažeš bratu, ne brata. Sad znaš kome ide radnja.