Povratni glagoli i povratna rečca „se"
<p>Mnogi naši glagoli neodvojivi su od povratne rečce <strong>se</strong>, pa ih i pamtimo zajedno s njom: <em>zvati se</em>, <em>osećati se</em>, <em>vraćati se</em>. „se" tu nije dodatak nego deo glagola – bez nje se značenje često menja. Ovo je podsetnik za sve koji žele da osveže gde tačno „se" ide u rečenici, jer to pravilo retko izgovaramo naglas, a stalno ga primenjujemo.</p><p>„se" je <strong>enklitika</strong> – nenaglašena rečca koja čini akcenatsku celinu s rečju ispred sebe – i po pravilu stoji na <strong>drugom mestu u rečenici</strong>, odmah iza prve naglašene reči ili sintagme. Nikada ne otvara rečenicu. Kad rečenica počinje glagolom, „se" dolazi neposredno za njim: <em>„Zovem se Ana."</em>, <em>„Osećam se dobro."</em>, <em>„Vraćam se kući."</em> Ali čim rečenicu otvori neka druga reč, „se" se premešta uz nju, ispred glagola: <em>„Žurim se."</em> postaje <em>„Uvek se žurim."</em>, a <em>„Sutra se vraćam kući."</em> pokazuje isto pravilo.</p><p>Kada se „se" nađe uz glagolske enklitike u perfektu, redosled je čvrst: prvo <em>sam/si/je</em>, pa tek onda <em>se</em>. Zato kažemo <em>„Vratio sam se kući."</em>, a nikako *vratio se sam. To je jedan od onih sklopova koje rodjeni govornik oseti, ali ga vredi imati pred očima kad pišemo.</p><p>Greške se javljaju i kod onih kojima je srpski maternji, naročito pod uticajem govornog niza: stavljanje „se" na sam početak (*Se zovem Ana* nije pravilno – ide <em>„Zovem se Ana."</em>); izostavljanje rečce, čime se menja smisao (<em>„Kako se zoveš?"</em> = pitamo za ime, naspram <em>„Kako zoveš?"</em> = koga zoveš?); pogrešan redosled enklitika; i lepljenje „se" uz glagol i onda kad rečenicu otvara druga reč. Najlakše je upamtiti gotove celine – pitanje <em>„Kako se zoveš?"</em> i odgovor <em>„Zovem se…"</em> – pa potom paziti samo na to da „se" dobije svoje drugo mesto kad rečenicu počne neka druga reč.</p>
Primeri
- Kako se zoveš? What is your name?
- Osećam se dobro. I feel good.
- Vraćam se kući. I'm going back home.
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Hoćeš da pitaš nekog kako se zove? Bez jedne sićušne reči — se — ne ide. Ona ti treba da se predstaviš i da kažeš kako se osećaš. Mnogo glagola nosi to se. Hajde da naučimo gde mu je mesto.
-
Evo o čemu se radi. Veliki broj srpskih glagola ide u paru sa rečcom se. To se je deo glagola — uči ga zajedno s njim, kao jednu celinu. Zvati se znači imati ime. Osećati se znači biti u nekom stanju. Vraćati se znači ići nazad.
-
Pogledaj koliko ih je svuda oko tebe. Sa leve strane glagoli sa se koji ti trebaju svaki dan: zvati se, osećati se, vraćati se, žuriti se. Sa desne nekoliko bez se, da vidiš razliku: raditi, pisati, čitati. Se nije nasumično — ide uz tačno određene glagole.
-
Krenimo od onog što ćeš reći prvog dana — pitanja za ime. Obrati pažnju gde stoji se: Kako se zoveš? What is your name? Glagol je zvati se, a se ne stoji uz glagol — uskočilo je odmah iza prve reči kako. Zapamti to mesto.
-
I odgovor na to pitanje takođe nosi se. Kad se predstavljaš, kažeš: Zovem se Ana. My name is Ana. Bukvalno: zovem se Ana — nazivam sebe Ana. Vidiš da se ide odmah iza glagola zovem jer je glagol na početku. Se traži drugo mesto u rečenici.
-
Evo ključnog pravila. Se je klitika — kratka, nenaglašena rečca koja se nikad ne nalazi na prvom mestu u rečenici i nikad nije naglašena. Ona se naslanja na prvu reč i staje odmah iza nje — na takozvano drugo mesto. To je isto pravilo koje važi i za sam, si, je. Klitike vole drugo mesto.
-
Pogledajmo to drugo mesto na delu. Hoćeš da kažeš kako si — koristiš osećati se: Osećam se dobro. I feel good. Glagol osećam je prvi, pa se dolazi odmah iza njega, na drugo mesto, a tek onda dobro. Red je: glagol, se, ostatak. Nikad ne počinješ rečenicu sa se.
-
Sad pazi šta biva kad rečenica ne počne glagolom. Ako prvo dođe druga reč, se se zalepi za nju: Vraćam se kući. I'm going back home. Glagol je prvi, pa je se iza njega. Ali u Sutra se vraćam kući prva reč je sutra, pa se skače iza nje — daleko od glagola vraćam.
-
Uporedi dve rečenice sa glagolom žuriti se. Kad glagol počinje, se je odmah iza njega: Žurim se na posao. I'm hurrying to work. A ako rečenica počne sa Uvek, gledaj kako se se pomera napred: Uvek se žurim ujutru. I always hurry in the morning. Se uvek na drugo mesto.
-
A šta kad se sretne više klitika odjednom? One se ređaju u tačnom redu. Sam, si, je dolaze prvi, a se ide iza njih. Zato kažeš vratio sam se, a ne vratio se sam. Glagolska klitika prva, se za njom.
-
Pogledaj to u prošlom vremenu. Hoćeš da kažeš da si se vratio kući juče: Vratio sam se kući. I went back home. Dve klitike zajedno: sam pa se, baš tim redom, odmah iza prve reči vratio. Nikad obrnuto.
-
A sada glavna zamka — razlog zbog kog si ovde. Ne počinji rečenicu sa se i ne lepi ga uvek tik uz glagol. Se zovem Ana zvuči pogrešno jer se ne sme biti prvo. Mora iza prve reči: Zovem se Ana. Drugo mesto, uvek.
-
I druga česta greška — prosto izostaviš se. Bez njega glagol menja značenje ili ne postoji. Kako zoveš? znači koga zoveš, koga pozivaš, a ne kako se zoveš. Bez se pitaš nešto sasvim drugo. Nemoj ga ispustiti.
-
Da rezimiramo. Mnogo glagola nosi se — zvati se, osećati se, vraćati se — i ono je deo glagola, pa ga uči zajedno s njim. Se je klitika: nikad prva reč, uvek na drugom mestu, iza klitika poput sam. I ne zaboravljaj ga — bez se rečenica znači nešto drugo.