Kratke zamenice: me, te, ga, joj…
U svakodnevnom govoru Srbi retko kažu „Vidim njega“ — kažu prosto „Vidim ga“. Lične zamenice imaju dva oblika: dugi, naglašeni (mene, tebe, njega) i kratki, nenaglašeni, koje zovemo klitike. Postoje dva niza: akuzativ (koga/šta) me, te, ga, je, nas, vas, ih i dativ (kome) mi, ti, mu, joj, nam, vam, im. Najvažnije je gde stoje: klitika nikad nije prva u rečenici, nego se naslanja na prvu reč i staje na drugo mesto. Zato „Vidim ga“ i „Danas ga vidim“, ali nikad „Ga vidim“. Dugi oblik čuvamo za naglasak i posle predloga: „za njega“, ne „za ga“. Pazite i na „Zovem je“ (akuzativ, nju) naspram „Kažem joj istinu“ (dativ, njoj).
Primeri
- Vidim ga. I see him.
- Dajem ti knjigu. I'm giving you a book.
- Zovem je. I'm calling her.
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Hoćeš da kažeš „Vidim ga“, a kažeš „Vidim njega“. Razumeće te, ali zvučiš ukočeno, kao iz udžbenika. Srbi u svakodnevnom govoru koriste kratke, nenaglašene zamenice: me, te, ga, joj. Hajde da ih savladamo.
-
Evo o čemu se radi. Kad zamenjuješ imenicu sa „njega, nju, njih“, srpski ima dva oblika. Dugi, naglašeni: mene, tebe, njega. I kratke, nenaglašene rečce koje se zovu klitike: me, te, ga. U običnom govoru gotovo uvek koristiš kratke.
-
Ima ih dva niza, prema padežu. Akuzativ — to je „koga, šta“, direktni objekat: me, te, ga, je, nas, vas, ih. I dativ — to je „kome“, onaj kome nešto daješ ili govoriš: mi, ti, mu, joj, nam, vam, im. Ne treba da znaš sve napamet odjednom; gledaj kako rade.
-
Krenimo od najčešćeg. Hoćeš da kažeš da vidiš njega. Ne treba ti dugačko „njega“ — dovoljno je jedno „ga“: Vidim ga. „I see him.“ To „ga“ je akuzativ od „on“ — kratak oblik za „njega“. Dolazi odmah iza glagola, na drugo mesto u rečenici. Tako Srbi zaista govore.
-
Isto i za nju. Ako zoveš neku devojku, ne kažeš „Zovem nju“ — koristiš kratko „je“: Zovem je. „I'm calling her.“ Ovo „je“ je akuzativ od „ona“. Pazi — izgleda isto kao glagol „je“ od „biti“, ali ovde znači „nju“. Razlikuje ih mesto u rečenici.
-
Sad dativ — kome nešto daješ. Hoćeš da kažeš da daješ knjigu tebi. Umesto dugog „tebi“, koristiš kratko „ti“: Dajem ti knjigu. „I'm giving you a book.“ To „ti“ je dativ — primalac radnje. Stoji odmah iza glagola, pa tek onda dolazi „knjigu“. Glagol, pa klitika, pa ostatak.
-
Još jedan dativ, ovaj put za nju. Dativ od „ona“ je „joj“ — reč koja često zbuni početnike. Ako nešto govoriš njoj: Kažem joj istinu. „I'm telling her the truth.“ „Joj“ znači „njoj“ — kratak dativ od „ona“. Ne meša se sa akuzativom „je“: „je“ je koga vidim, „joj“ je kome govorim.
-
Evo ključnog pravila o mestu. Kratke zamenice su klitike — nenaglašene, nikad prve u rečenici. Naslanjaju se na prvu reč i staju odmah iza nje, na drugo mesto. Zato „Vidim ga“, a ne „Ga vidim“. Isto pravilo važi i za „se“ i za „sam“.
-
Gledaj kako klitika skače kad rečenica ne počne glagolom. „Vidim ga“ — glagol prvi, „ga“ iza njega. Ali ako počneš sa „Danas“: Danas ga vidim. „I see him today.“ Sad je „danas“ prva reč, pa „ga“ skače odmah iza nje — daleko od glagola „vidim“. Klitika prati drugo mesto, ma šta tu bilo prvo.
-
A kad ti zatreba dugi oblik? Tri slučaja. Posle predloga uvek ide dugi: „za njega“, ne „za ga“. Kad nešto naglašavaš: „Vidim njega, ne nju“. I kad odgovaraš jednom rečju: „Koga?“ — „Njega“. Inače, u običnom govoru, kratak oblik.
-
Pogledaj predlog na delu. Posle predloga kao što je „za“ mora dugi oblik — klitika tu ne može da stoji: Ovo je za njega. „This is for him.“ Kažeš „za njega“, nikako „za ga“. Posle predloga uvek dugi, naglašeni oblik. To zapamti kao čvrsto pravilo.
-
A sada glavna zamka — razlog zbog kog si ovde. Ne stavljaj dugi oblik svuda. „Vidim njega“ bez posebnog naglaska zvuči ukočeno i kao iz knjige. U normalnoj rečenici to je prosto „Vidim ga“.
-
I druga česta greška — stavljaš klitiku na početak rečenice. „Ga vidim“ ne valja jer klitika nikad nije prva. Mora iza prve reči: „Vidim ga“ ili „Danas ga vidim“. Drugo mesto, uvek.
-
Da rezimiramo. Za svakodnevni govor koristiš kratke zamenice: akuzativ me, te, ga, je, nas, vas, ih; dativ mi, ti, mu, joj, nam, vam, im. One su klitike — nikad prve, uvek na drugom mestu. Dugi oblik — njega, tebe — čuvaš za naglasak i posle predloga. „Vidim ga“, ne „Vidim njega“.