Srpske zavisne rečenice: uzrok, namjera, dopuštanje i posljedica (B2)
U ovoj lekciji razine B2 učite graditi složene rečenice u srpskom jeziku povezujući glavnu rečenicu sa zavisnom. Kao govorniku hrvatskoga, mnogo toga bit će vam blisko jer su sustavi gotovo identični — pazite ipak na sitne razlike koje ćemo usput istaknuti. Srpski primjeri ostaju u izvornom obliku (ekavica, npr. hleb umjesto kruh). UZROK (uzročne) odgovara na pitanje "zašto?". Najčešći veznik je jer: Ostajem kod kuće jer pada kiša. Za naglašavanje koristi se zato što: Ne idem napolje zato što sam umoran. Ovo je gotovo isto kao u hrvatskome — i mi kažemo jer te zato što, s istom nijansom (jer neutralno, zato što naglašenije). NAMJERA (namerne) izražava cilj veznicima da i kako bi. Ovdje je najvažnije pravilo, jednako kao i u hrvatskome: nakon namjernog da dolazi glagol u PREZENTU, nikada infinitiv. Kaže se Učim da bih položio ispit i Idem u prodavnicu da kupim hleb — nikako "da kupiti". Hrvatski govornik tu je u prednosti: i mi izbjegavamo "idem kupiti" u korist "idem da kupim", iako je u hrvatskome standardu infinitiv (idem kupiti) češći nego u srpskome. Upravo zato vrijedi vježbati srpsku sklonost prema konstrukciji da + prezent. DOPUŠTANJE (dopusne) znači "iako" i koristi iako ili mada. Suprotstavlja očekivanje: Iako je umoran, radi. Često ide uz ipak, baš kao i u hrvatskome. POSLJEDICA (posledične) izražava ishod veznikom tako da: Padala je kiša, tako da smo ostali kod kuće. GLAVNA ZAMKA — jer protiv zato: idu u suprotnim smjerovima. Jer uvodi uzrok (zašto?), a zato uvodi posljedicu (pa što onda?). Usporedite: Ostajem kod kuće jer pada kiša (uzrok) i Pada kiša, zato ostajem kod kuće (posljedica). Ista situacija, obrnut smjer. Premda je ovo razlikovanje hrvatskom govorniku intuitivno, korisno je svjesno se pitati: iznosim li razlog ili rezultat?
Primjeri
- Ostajem kod kuće jer pada kiša. I'm staying home because it's raining.
- Učim da bih položio ispit. I study (in order) to pass the exam.
- Iako je umoran, radi. Although he's tired, he works.
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Ostajem doma jer pada kiša. Pada kiša, zato ostajem doma. Gotovo ista rečenica — a veznica ti govori daješ li razlog ili izvodiš posljedicu. Pomiješaš li ih, kažeš nešto sasvim drugo.
-
Kad prijeđeš na razinu B2, više ne govoriš u kratkim, odsječenim rečenicama. Misli povezuješ: zašto se nešto događa, čemu služi i što se dogodi unatoč svemu. To rade zavisne rečenice, a svaku uvodi svoja veznica. Danas gledamo četiri posla — uzrok, namjeru, dopuštanje i posljedicu.
-
Krenimo od uzroka. Kad želiš reći zašto se nešto događa, daješ razlog, a uzrok najčešće uvode veznice jer i zato što. Obje znače isto — daju ti razlog — i obje stoje ispred rečenice koja taj razlog nosi. Jer je nešto malo mekše i običnije u govoru, zato što malo naglašenije.
-
Evo razloga na djelu: Ostajem kod kuće jer pada kiša. Glavna rečenica kaže što radim — ostajem kod kuće. Veznica jer uvodi razlog — pada kiša. Pitaš se zašto ostajem, i odgovor dolazi poslije jer.
-
Isti razlog možeš naglasiti i sa zato što: Ne idem napolje zato što sam umoran. Zato što je samo malo jače od jer, ali posao je isti — uvodi razlog. Umoran sam, i to je razlog što ne idem van.
-
Sada namjera — čemu nešto služi, što želiš postići. Namjeru uvode da i kako bi. Ovdje dolazi najvažnije pravilo cijele lekcije: poslije da koje znači namjeru, glagol ide u prezent, u sadašnje vrijeme — nikad u infinitiv. Učim da bih položio, a ne učim da položiti.
-
Pogledaj namjeru sa kako bi: Učim da bih položio ispit. Zašto učim? Da bih položio ispit — to je cilj, namjera. Obrati pozornost na oblik: položio, a ne položiti. Glagol prati prezentsku osnovu, ne ostaje u infinitivu.
-
I s običnim da, namjera također traži prezent: Idem u prodavnicu da kupim hleb. Čemu idem u trgovinu? Da kupim hleb. Glagol kupim je u prezentu, prvom licu, slaže se s onim tko vrši radnju. Ne kažeš da kupiti.
-
Treći posao je dopuštanje — kad nešto vrijedi unatoč preprekama, suprotno očekivanju. To uvode iako i mada. Njima kažeš: točno je da postoji nešto što bi to trebalo spriječiti, pa se ipak događa. Iako je umoran, ipak radi.
-
Evo prkosa, dopuštanja, na djelu: Iako je umoran, radi. Umor bi normalno značio odmor — ali on ipak radi. Iako uvodi prepreku, a glavna rečenica kaže što se unatoč toj prepreci događa. Često uz to ide i riječ ipak u drugom dijelu.
-
Sad posljedica, ishod — tako da. Njom kažeš što proizlazi iz onoga što je rečeno: Padala je kiša, tako da smo ostali kod kuće. Kiša je uzrok, ostanak kod kuće je posljedica. Tako da pokazuje rezultat — ono što se dogodilo zbog prvog dijela. To je suprotan smjer od jer.
-
A sada glavna zamka. Jer daje razlog — odgovara na pitanje zašto. Zato daje posljedicu — odgovara na pitanje pa što onda. To su dva suprotna smjera. Ostajem kod kuće jer pada kiša kreće od posljedice ka razlogu. Pada kiša, zato ostajem kod kuće kreće od uzroka ka ishodu. Zamijeniš li ih, okrenuo si logiku naopako.
-
Druga česta pogreška je oblik glagola poslije da. Namjera traži lični glagolski oblik u prezentu, nikad infinitiv. Ne kaže se učim da položiti ispit. Pravilno je učim da bih položio, ili učim da položim. Glagol se mora složiti s onim tko radi.
-
Da sažmemo. Jer i zato što daju razlog. Da i kako bi daju namjeru, i traže prezent. Iako i mada uvode prkos, nešto unatoč očekivanju. A tako da daje posljedicu. S ovim veznicama spajaš misli u jednu tečnu, odraslu rečenicu.
