Srpski futur II (futur egzaktni): kad budem stigao, javiću se
<p>Ako govorite hrvatski, srpski <strong>futur II</strong> (futur drugi, futur egzaktni, predbuduće vrijeme) već vam je gotovo posve poznat – hrvatski ima isto vrijeme i istu logiku. Vrijedi ga svejedno proći polako, jer se u srpskom standardu pojavljuje u nešto drukčijem rečeničnom okruženju, pa je dobro vidjeti gdje se hrvatska i srpska navika razilaze.</p><p><strong>Tvorba.</strong> Futur II gradi se od svršenog prezenta pomoćnoga glagola <em>biti</em> – <strong>budem, budeš, bude, budemo, budete, budu</strong> – i glagolskog pridjeva radnog (l-particip). Particip se slaže u rodu i broju s subjektom: <em>budem stigao / budem stigla / budemo stigli</em>.</p><p><strong>Značenje i mjesto u rečenici.</strong> Futur II označuje buduću radnju koja se mora dovršiti (ili teći) prije neke druge buduće radnje. Zato gotovo nikad ne stoji sam, nego u <strong>zavisnoj surečenici</strong> uz veznike <strong>kad, ako, čim, dok (ne), pošto</strong>, dok je u glavnoj surečenici futur I (ću + infinitiv, odnosno -ću):</p><ul><li>"Kad budem imao vremena, pozvaću te."</li><li>"Ako budeš hteo, pomoći ću ti."</li><li>"Čim budem stigao, javiću se."</li><li>"Kad budem stigao, javiću ti se."</li><li>"Dok ne budeš završio, ne idemo."</li></ul><p><strong>Razlike hrvatski / srpski na koje treba paziti.</strong> Glavnina je identična, ali ima sitnih tragova standarda. Srpski oblik glasi <em>hteo</em> (ekavica), hrvatski <em>htio</em> (ijekavica); particip poput <em>stigao</em> jednak je u oba. U glavnoj surečenici srpski rado bira <em>da + prezent</em> umjesto infinitiva (npr. <em>moći ću da ti pomognem</em> uz <em>pomoći ću ti</em>), dok hrvatski standard čuva infinitiv – u srpskim primjerima zato znajte prepoznati i tu konstrukciju. Spojeni oblik <em>pozvaću, javiću</em> piše se sastavljeno u srpskom; hrvatski bi pisao <em>pozvat ću, javit ću</em>.</p><p><strong>Najčešće pogreške.</strong> (1) Stavljanje futura I iza <em>kad/ako</em>: <em>Kad ću stići</em> ✗ → <em>Kad budem stigao</em> ✓. (2) Goli prezent ondje gdje je futur II jasniji (razgovorno je dopušten, ali izgubi se nijansa predbuduće radnje). (3) Krivo slaganje participa u rodu i broju (<em>budem stigao</em> za muški rod, <em>budem stigla</em> za ženski). (4) Zamjena uloga surečenica – futur II ide u zavisnu, futur I u glavnu, nikad obrnuto.</p>
Primjeri
- Kad budem imao vremena… When I have time…
- Ako budeš hteo, pomoći ću. If you want to, I'll help.
- Čim budem stigao, javiću se. As soon as I arrive, I'll call.
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Kad na srpskom želiš reći kad stignem ili ako želiš, čeka te posebno buduće vrijeme, a većina onih koji uče poseže za pogrešnim.
-
To se vrijeme zove futur drugi, futur egzaktni. Označava radnju koja će već biti dovršena prije nego što počne druga buduća radnja. Shvati ga kao raniji od dvaju budućih događaja.
-
Tvorba je jednostavna. Uzmi glagol biti u obliku futura drugog — budem, budeš, bude — i dodaj isti l-particip koji već koristiš za prošlost.
-
Evo pomoćnoga glagola u svim licima. Primijeti nastavke: budem, budeš, bude, budemo, budete, budu. budem, budeš, bude, budemo, budete, budu
-
Ključ je u tome gdje stoji. Futur drugi gotovo nikad ne stoji sam: živi u zavisnoj rečenici, dijelu koji počinje malom vremenskom ili pogodbenom riječju.
-
Počnimo s kad, što znači kada. Dolazak mora završiti prije nego što se obavi poziv, pa dolazak uzima futur drugi, a zvanje običnu budućnost. Kad budem stigao, javiću ti se.
-
Sada ako, što znači ako. Htijenje ide prvo, a pomoć slijedi, pa rečenica s ako uzima futur drugi. Ako budeš hteo, pomoći ću ti.
-
Uz čim, čim, logika je još jasnija: jedna se radnja zatvara baš prije nego što sljedeća krene. Čim budem stigao, javiću se.
-
Funkcionira i sa stanjima, ne samo s dovršenim radnjama. Ovdje budem imao znači kad budem imao slobodnog vremena. Kad budem imao vremena, pozvaću te.
-
Primijeti da se particip slaže sa subjektom. Kad govori žena, stigao postaje stigla, a za skupinu u množini postaje stigli. Kad budemo stigli, pozvaćemo vas.
-
Evo zamke u koju upada gotovo svatko. Nakon kad za budući događaj ne smiješ rabiti običnu budućnost. Kad ću stići je pogrešno; rečenica treba futur drugi, kad budem stigao.
-
Prezent nakon kad također je česta pogreška. U glavi zvuči ispravno, ali za jasno buduću radnju srpski ipak želi puni oblik futura drugoga.
-
Još jedna vremenska riječ: dok, što znači dok. Isti obrazac drži vremensku crtu kristalno jasnom. Dok ne budeš završio, ne idemo.
-
Dakle kad god govoriš o budućnosti nakon kada, ako ili čim, tvori budem plus l-particip i pusti glavnu rečenicu da nosi rezultat.
