Uvjet u srpskom: ako (stvarno) i da/kad (nestvarno)
U srpskom sve ovisi o jednom pitanju: je li uvjet stvaran ili zamišljen? To je gotovo ista razlika koju i vi u hrvatskom radite između « ako imam novca » i « da imam novca » uz kondicional. Za stvaran ili vjerojatan uvjet koristi se ako, a iza njega dolazi prezent ili futur. Vidite to u rečenicama « Ako imaš vremena, javi se. », « Ako budeš mogao, dođi. » i « Ako bude lepo vreme, idemo na more. ». Ovdje ako budeš / ako bude samo označava budući uvjet koji se tek treba ispuniti: to nije kondicional, nego konkretan, realan plan, baš kao i u hrvatskom ako + prezent/futur. Za nestvaran, hipotetski uvjet, suprotan činjenicama, više se ne koristi ako, nego da (ili kad), a iza njega dolazi potencijal, odnosno kondicional. Pogledajte: « Da imam para, putovao bih. », « Kad bih znao, rekao bih ti. » i « Da je ovde, pomogao bi nam. ». To je gotovo zrcalna slika hrvatskoga da/kad + kondicional (bih, bi). Sustav vam je vrlo blizak pa se možete na njega osloniti, ali pripazite na sitne razlike: srpski ovdje koristi ekavski (vremena, lepo, ovde) tamo gdje hrvatski ima ijekavski (vremena, lijepo, ovdje), te na poneki leksički izbor. Potencijal se tvori od aorista glagola biti (bih, bi, bi, bismo, biste, bi) i glagolskog pridjeva radnog. Pazite: taj se pridjev slaže u rodu i broju, kao i u hrvatskom. Zato kažemo došao bih (muški rod), došla bih (ženski rod), došli bismo (množina). Najčešća pogreška, čak i govornicima bliskog jezika, jest zadržati ako kad glavna rečenica završava na …bih ili …bi. Ako je rezultat zamišljen, zavisna rečenica obavezno prelazi na da/kad. Nikada se ne kaže « Ako imam vremena, došao bih. »; ispravno je « Da imam vremena, došao bih. » Zapamtite signal: čim se u rezultatu pojavi …bih / …bi, « ako » postaje da ili kad, nikada ako.
Primjeri
- Ako budeš mogao, dođi. If you can, come.
- Da imam para, putovao bih. If I had money, I'd travel.
- Kad bih znao, rekao bih ti. If I knew, I'd tell you.
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Srpski ima dvije vrste ako — jednu za stvari koje se zaista mogu dogoditi i jednu za čistu maštu. Pomiješaš li ih, tvoj svakodnevni plan zvuči kao sanjarenje.
-
Svaka pogodbena rečenica ima dvije polovice: ako-dio, to jest uvjet, i onda-dio, to jest rezultat. U srpskom cijela rečenica mijenja oblik ovisno o tome je li taj uvjet stvaran ili zamišljen.
-
Evo podjele. Stvaran uvjet je nešto što doista može biti istina, pa koristi ako s običnim glagolom u prezentu ili futuru. Nestvaran je hipotetski ili nemoguć i koristi kondicional u obje polovice.
-
Počnimo od stvarne vrste. Praviš običan plan koji se lako može ostvariti, pa posežeš za ako. Ako budeš mogao, dođi.
-
Primijeti da ako-dio koristi budući oblik, budeš mogao, jer je radnja još pred nama. Evo iste logike s prezentom. Ako imaš vremena, javi se.
-
Sada nestvarna vrsta. Ona je za situacije koje sada nisu istinite: želje, nagađanja, stvari suprotne činjenicama. Ključni sastojak je kondicional, sastavljen od kratkog pomoćnog dijela i glagolskog pridjeva radnog.
-
Dakle, za zamišljenu situaciju izbacujemo ako i koristimo da uz kondicional. Ova znači: nemam novac, ali da ga imam, evo što bi se dogodilo. Da imam para, putovao bih.
-
Možeš započeti i s kad umjesto da za isto nestvarno značenje. Kad to učiniš, kondicional se pojavljuje u obje polovice rečenice. Kad bih znao, rekao bih ti.
-
Evo klasične rečenice suprotne činjenicama. Njega sada nema ovdje, pa to zamišljamo s kondicionalom u obje polovice. Da je ovde, pomogao bi nam.
-
A evo zamke u koju upadaju oni koji uče. Polovica s rezultatom završava na bih, kondicional, pa osjećaš da je rečenica zamišljena. To znači da ako-dio mora započeti s da, a ne s ako. Spajanje ako s kondicionalom izvornom uhu zvuči pogrešno.
-
Zato neka ti jedan dio otkrije drugi. Ako je rezultat običan prezent ili futur, ako-dio je ako. Ako rezultat nosi bih ili bi, ako-dio je da ili kad.
-
Još jedan stvaran plan da učvrstimo svakodnevni slučaj. Uvjet je sasvim moguć, pa ostaje u stvarnom svijetu s ako. Ako bude lepo vreme, idemo na more.
-
Zato zapamti dva puta. Stvarno i vjerojatno, koristi ako sa svakodnevnim glagolom. Zamišljeno ili nemoguće, koristi da ili kad s kondicionalom. Neka ti nastavak bih bude znak.
