Glagolski prilog u srpskome: sadašnji (-ći) i prošli (-vši)
Ako učite srpski, glagolski prilog vam neće biti potpuna nepoznanica — i hrvatski ima istu kategoriju, pa polazite s velikom prednošću. Srpski, kao i hrvatski, ima dva glagolska priloga: sadašnji i prošli. Oba su nepromjenjiva, što znači da se ne mijenjaju po rodu, broju ni licu — jednom kad ih napravite, ostaju isti bez obzira na to tko vrši radnju. To ih čini ugodno predvidljivima. Glagolski prilog sadašnji tvori se od nesvršenih glagola, i to vrlo jednostavno: uzmete 3. lice množine prezenta i nastavak -u zamijenite s -ći. Tako od „rade" dobijete „radeći", od „idu" — „idući", od „drže" — „držeći", od „gledaju" — „gledajući", a od „piju" — „pijući". Taj oblik označava radnju koja se odvija ISTODOBNO s glavnom radnjom. Pogledajte: „Radeći, slušam muziku." Dakle, dok radim, u isto vrijeme slušam — dvije usporedne radnje. Ili: „Idući kući, sreo sam ga." — susret se dogodio usput, dok sam išao. Glagolski prilog prošli tvori se od svršenih glagola: na infinitivnu osnovu dodate -vši. Od „završiti" nastaje „završivši", od „uraditi" — „uradivši". Pazite na nepravilne oblike: „doći" daje „došavši", a glagol „biti" ima dva lika — „budući" i „bivši". Ovaj prilog označava radnju koja je PRETHODILA glavnoj, koja se dovršila prije nje: „Završivši posao, otišao je." — najprije je dovršio posao, pa tek onda otišao. Tu je ključna razlika: -ći za istodobnost, -vši za prethodnost. Hrvatu će ovo zvučati blisko jer su tvorba i uporaba gotovo identične. „Radeći", „idući", „završivši" — sve to postoji i u hrvatskome s istim značenjem. Razlika je više u nijansama i učestalosti nego u samom pojmu. Vrijedi i upozoriti: srpski primjeri često dolaze u ekavskom liku (npr. „muziku" umjesto „glazbu", druge ekavske riječi), ali sam oblik glagolskog priloga ne mijenjate — on funkcionira jednako. Registar je u oba jezika književan i formalan; u svakodnevnom govoru i Srbi i Hrvati radije posegnu za zavisnom rečenicom („Dok sam išao kući..."). Glavne zamke su zajedničke obama jezicima. Prvo, ne miješajte vrijeme: ne smijete upotrijebiti -ći za dovršenu, prethodnu radnju — za to služi -vši. Drugo, sadašnji prilog tvorite samo od nesvršenih glagola; oblik poput „uradeći" jednostavno ne postoji, jer je „uraditi" svršen. Treće, pazite na „viseći" prilog: subjekt priloga mora biti isti kao subjekt glavne rečenice. U „Idući kući, sreo sam ga." onaj koji ide i onaj koji ga je sreo jedna su te ista osoba — ja. Ako se subjekti razlikuju, rečenica zvuči pogrešno. Naposljetku, ne zaboravite zarez: kad prilog stoji na početku ili kao umetak, odvaja se zarezom.
Primjeri
- Idući kući, sreo sam ga. Walking home, I met him.
- Radeći, slušam muziku. While working, I listen to music.
- Završivši posao, otišao je. Having finished work, he left.
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Cijela zavisna rečenica može stati u jednu jedinu riječ. Riječ idući sama kazuje radnju koja teče usporedno s glavnom. To je glagolski prilog — alat koji tvoj govor čini sažetim i elegantnim.
-
Postoje dva glagolska priloga. Glagolski prilog sadašnji, na nastavak -ći, opisuje radnju koja se događa istodobno s glavnom radnjom. Glagolski prilog prošli, na nastavak -vši, opisuje radnju koja je završila prije glavne radnje. Oba su nepromjenjiva — ne mijenjaju oblik ni za rod, ni za broj, ni za lice.
-
Razlika je u vremenu. Prilog sadašnji su dvije radnje koje teku u istom trenutku — dok jedno traje, događa se i drugo. Prilog prošli je redoslijed: najprije se jedna radnja završi, pa tek onda dolazi druga. Zato pitanje glasi: istodobno, ili jedno pa drugo?
-
Kreni od priloga sadašnjeg. Tvoriš ga od nesvršenih glagola, od trećeg lica množine sadašnjeg vremena, tako što na osnovu dodaš -ći. Oblik rade plus -ći daje radeći. Radeći, slušam muziku. Radnja se obavlja i sluša u istom trenutku — radeći nosi tu istodobnost u jednoj riječi.
-
Evo prve rečenice iz uvoda, sada cijele. Oblik idu plus -ći daje idući — radnja koja traje usporedo s glavnom. Idući kući, sreo sam ga. Dok je radnja kretanja trajala, tada se dogodio i susret. Jedna riječ idući zamijenila je cijelu zavisnu rečenicu.
-
Zapamti tvorbu priloga sadašnjeg ovako: uzmeš treće lice množine, ono na -u, i samo zamijeniš to -u nastavkom -ći. Oblik piju daje pijući, drže daje držeći, gledaju daje gledajući.
-
Sada prilog prošli. Njega tvoriš od svršenih glagola, najčešće od osnove muškog roda radnog pridjeva, dodavanjem -vši. Oblik završio daje završivši. Završivši posao, otišao je. Najprije je posao gotov, pa tek onda slijedi odlazak. Oblik završivši jasno kazuje: ta je radnja prethodila glavnoj.
-
Još jedan prilog prošli, da osjetiš redoslijed. Od glagola uraditi dobivaš uradivši — radnju koja se zatvorila prije nego što počinje sljedeća. Uradivši zadatak, legao je da spava. Zadatak je najprije dovršen, pa tek onda slijedi spavanje. Prilog prošli uvijek nosi to gotovo prije glavne radnje.
-
Evo glavne zamke. Prilog sadašnji mora označavati istodobnu radnju — nikada završenu, prethodnu. Ako je radnja gotova prije glavne, ne smiješ upotrijebiti završavajući za nju, jer to zvuči kao da i dalje traje i odlazak se događa u isto vrijeme. Treba prilog prošli: završivši posao, otišao je.
-
Druga je zamka u tvorbi. Prilog sadašnji tvori se samo od nesvršenih glagola. Od svršenoga glagola kao što je uraditi ne postoji sadašnji oblik uradeći — to nije riječ. Svršeni glagoli daju samo prilog prošli: uradivši.
-
Budući da su nepromjenjivi, glagolski se prilozi ne slažu ni s rodom ni s brojem subjekta. Isti oblik vrijedi za sve. Smejući se, deca su trčala. Subjekt je u množini, srednjega roda, a prilog ostaje smejući se — bez ikakve promjene. To ga čini lakim za upotrebu.
-
Da rezimiramo. Glagolski prilog sadašnji na -ći tvoriš od nesvršenih glagola i njime kazuješ da se dvije radnje događaju istodobno — radeći, idući. Prilog prošli na -vši tvoriš od svršenih glagola i njime kazuješ da je jedna radnja prethodila drugoj — završivši, uradivši. Oba su nepromjenjiva. Sažmi zavisnu rečenicu u jednu riječ i tvoj jezik postaje elegantniji.
