Pasiv u srpskom: se-pasiv i trpni glagolski pridjev
Srpski pasiv gradi se na dva načina, a oba ćete prepoznati jer ih i hrvatski poznaje gotovo jednako. Razlika između ta dva načina nije stilska, nego značenjska: jedan opisuje radnju koja teče, a drugi gotovo stanje koje je iz nje proizašlo. Prvi je povratni se-pasiv. Aktivni glagol u 3. licu (jednine ili množine) dobije česticu se i rečenica postaje bezlična, bez vršioca radnje. Tako dobivamo: "Knjiga se čita." (Knjiga se čita), "Kuća se gradi." (Kuća se gradi), "Pismo se piše." (Pismo se piše) te "Ovde se govori srpski." (Ovdje se govori srpski). Ovaj oblik naglašava sam tijek ili opću istinu — nešto je u toku ili vrijedi uvijek, a nije bitno tko to radi. Drugi je participski pasiv: pomoćni glagol biti + trpni glagolski pridjev (s nastavcima -n ili -t): sagrađen, otvoren, napisan. On opisuje dovršen rezultat, postignuto stanje. Primjeri: "Most je sagrađen." (Most je sagrađen), "Kuća je sagrađena." (Kuća je sagrađena) i "Pismo je napisano." (Pismo je napisano). Ovdje radnja više ne teče — gotova je, a vidimo njezin ishod. Srž cijele teme stane u jedan par: PROCES nasuprot REZULTATU. "Kuća se gradi." znači da gradnja upravo traje; "Kuća je sagrađena." znači da je posao završen. Iste rečenice u hrvatskom funkcioniraju jednako, pa se možete osloniti na vlastiti jezični osjećaj. Najvažnije pravilo kod participa jest slaganje. Trpni se pridjev slaže sa subjektom u rodu i broju, baš kao u hrvatskom: muški rod -∅ (sagrađen), ženski -a (sagrađena), srednji -o (sagrađeno), množina -e (sagrađene). Zato je "Vrata su otvorena." (vrata su srednji rod množine → otvorena), a nikako "otvoren". Česte greške: (a) pridjev ostane u muškom rodu bez slaganja — "Vrata su otvoren" ✗, treba "Vrata su otvorena" ✓; (b) upotreba participa za radnju koja još traje — za "kuća se upravo gradi" pogrešno je "Kuća je sagrađena" ✗, treba "Kuća se gradi" ✓; (c) pogrešan oblik glagola biti (je/su prema broju subjekta); (d) pretjerana upotreba pasiva ondje gdje je aktiv prirodniji. Dvije sitnice da vas srpski oblik ne zbuni: srpski standard piše "Ovde" gdje hrvatski piše "Ovdje", a ekavica daje "sagrađen, otvoren" ondje gdje biste vi i onako rekli isto. Razlike su minimalne — mehanizam pasiva dijelite u potpunosti, pa učite samo nijanse pravopisa i izgovora.
Primjeri
- Knjiga se čita. The book is (being) read.
- Most je sagrađen. The bridge was built.
- Vrata su otvorena. The door is open(ed).
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Srpski ima dva načina da izostavi vršitelja i kaže da je nešto učinjeno. Pomiješaš li ih, rečenica zvuči pogrešno.
-
Pasiv ti dopušta govoriti o radnji, a da ne imenuješ tko je izvodi. Vijesti, natpisi i službeni jezik počivaju na njemu. Srpski ga tvori na dva načina, a svaki ima drugu ulogu.
-
Evo te podjele. Pasiv sa se dodaje tu riječcu se na aktivni glagol i opisuje proces — nešto što traje ili se događa općenito. Participski pasiv koristi biti, plus pasivni particip prošli, i opisuje dovršeni rezultat.
-
Počni s pasivom sa se. Uzmeš aktivni glagol, dodaš se, a objekt postaje subjekt. Radnja se jednostavno odvija. Knjiga se čita. Knjiga se čita.
-
Savršen je za opće istine i procese u tijeku, gdje imenovanje vršitelja ne bi imalo smisla. Ovde se govori srpski. Ovdje se govori srpski.
-
Sada participski pasiv. Uzmeš biti, glagol biti, i dodaš pasivni particip prošli — poseban oblik izveden iz glagola. Za većinu glagola završava na -n ili -t. sagrađen izgrađen, otvoren otvoren, napisan napisan.
-
Ovaj oblik imenuje dovršeni rezultat. Most se ne gradi — stoji izgrađen. Most je sagrađen. Most je sagrađen.
-
I evo zamke s participom. To je pridjev u preobuci, pa se mora slagati sa subjektom u rodu i broju. Most je muškog roda, pa sagrađen. Učini subjekt ženskim, srednjim ili u množini, i nastavak se mijenja.
-
Gledaj to slaganje uživo. Subjekt je ženskog roda jednine, pa particip uzima -a. Kuća je sagrađena. Kuća je sagrađena.
-
A ovdje je subjekt srednjeg roda u množini — vrata — pa particip završava na -a po tom obrascu. Vrata su otvorena. Vrata su otvorena.
-
Usporedi ih jedan uz drugi i osjetit ćeš razliku. Pasiv sa se slika proces; particip iznosi rezultat. Pismo se piše. Pismo je napisano. Pismo se piše. Pismo je napisano.
-
Sada pogreška koju svi rade. Particip nije zamrznut — ostaviš li ga u zadanom muškom obliku, sukobljava se sa subjektom. Vrata su srednjeg roda u množini, pa nastavak mora to slijediti.
-
I ne posegni za participom kad misliš na proces u tijeku. Da kažeš da se kuća upravo gradi, treba ti pasiv sa se — particip bi rekao da već stoji dovršena.
-
Zapamti dakle tri stvari. Glagol plus se jest pasiv procesa. Biti plus particip jest pasiv rezultata. A taj se particip uvijek slaže sa svojim subjektom — sagrađen, sagrađena, sagrađeno, sagrađene.
