Neodređene i niječne zamjenice u srpskome i dvostruka negacija
Srpski zamjenice za osobe i stvari gradi od upitnih riječi ko (kod nas tko) i šta (kod nas što) tako što im dodaje prefikse. Iste prefikse ima i hrvatski, no oblici se ponešto razlikuju, pa je dobro odmah uočiti tri obitelji. Prva obitelj nosi prefiks ne- i daje neodređeno potvrdno značenje: neko (kod nas netko), nešto (kod nas nešto). Njime kažemo da netko ili nešto postoji, a da ga ne imenujemo: "Neko je ovde." ili "Imam nešto za tebe." U srpskome je oblik neko, bez umetnutoga -t- koje hrvatski standard ima u netko. Druga obitelj nosi prefiks ni- i izriče niječno značenje: niko (kod nas nitko), ništa (kod nas ništa), nikad (nikad), nigde (kod nas nigdje). Ovdje je ključno pravilo, i ono je u srpskome obvezno: riječ na ni- uvijek traži i ne uz glagol. Zato glasi "Niko ne zna." i "Nikad ne idem tamo.", a ne samo "Niko zna". Dvije negacije ne poništavaju jedna drugu kao u matematici; one se slažu i zajedno pojačavaju nijek. Ako negacija ide na sam glagol, ona je već u njemu, pa kažemo "Nemam ništa." To pravilo zapravo dijelimo s hrvatskim, pa vam sam koncept neće biti nov; razlika je tek u obliku riječi (niko prema nitko, nigde prema nigdje). Negacije se k tome mogu i gomilati u jednoj rečenici, a da ostane potpuno ispravna: "Niko nikad ništa ne kaže." Tri niječne riječi i jedan ne stoje skladno jedna do druge i sve zajedno pojačavaju poruku. Treća je obitelj prefiks i-: iko (kod nas itko), išta (kod nas išta). Te se riječi rabe u pitanjima i uvjetnim rečenicama, ondje gdje pitamo postoji li uopće itko ili išta. Uz to vrijedi spomenuti i opći skup: svako (kod nas svatko ili svi) i sve, kojima obuhvaćamo cjelinu. Na kraju, tri zamke kojih se valja čuvati. Prvo, ne ispuštajte ne uz glagol: nije "Niko zna" nego "Niko ne zna." Drugo, ne mislite da se dvije negacije ukidaju: nije "Imam ništa" nego "Nemam ništa." Treće, prijedlog razdvaja zamjenicu na ni-: kaže se "ni od koga" i "ni sa kim", a ne "od nikoga" ili "sa nikim". To razdvajanje postoji jednako i u hrvatskome, pa vam je već poznato. Glavna razlika prema hrvatskome nije u pravilu, nego u obliku i pravopisu riječi: srpski neko, niko, iko, svako, šta nasuprot hrvatskim netko, nitko, itko, svatko, što s umetnutim -t-, te srpski nigde, ovde nasuprot hrvatskim nigdje, ovdje.
Primjeri
- Niko ne zna. Nobody knows.
- Nemam ništa. I have nothing.
- Nikad ne idem tamo. I never go there.
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Da kažeš da nitko ne zna na srpskome, zapravo koristiš dvije negacije odjednom. Izbaci jednu i rečenica se ruši.
-
Ova lekcija pokriva dvije obitelji zamjenica. Neodređene — netko, nešto — i niječne — nitko, ništa, nikad. Niječna obitelj nosi jedno posebno pravilo koje sve zbunjuje, pa hajdemo postupno do njega.
-
Sve se gradi od dvije upitne riječi: ko, koja znači tko, i šta, koja znači što. Dodaj svakoj mali prefiks i dobiješ čitav niz zamjenica.
-
Počni s lakima, potvrdnima. Prefiks ne- daje ti netko i nešto. Neko je ovde. Netko je ovdje.
-
A inačica za stvar radi potpuno na isti način. Imam nešto za tebe. Imam nešto za tebe.
-
Sada srce lekcije. Niječne zamjenice počinju s ni-: niko je nitko, ništa je ništa, nikad je nikad. I evo pravila o kojem sve ovisi — kad god upotrijebiš jednu od njih, glagol također mora biti zaniječen.
-
Dakle nitko ne zna nije samo jedna negacija. Zamjenica je niječna i glagol dobiva ne ispred sebe. Niko ne zna. Nitko ne zna.
-
Isto je s ništa. Glagol već nosi vlastitu negaciju, a upravo to pravilo i traži. Nemam ništa. Nemam ništa.
-
Nikad radi na isti način. Nikad je niječna vremenska riječ, pa je glagol zaniječen uz nju. Nikad ne idem tamo. Nikad ne idem tamo.
-
Ne staje na dvije negacije. Kad nekoliko niječnih riječi dođe u jednu rečenicu, sve ostaju niječne, a glagol i dalje dobiva svoje ne. Gomilanje negacija ovdje nije pogreška — nego se zahtijeva.
-
Poslušaj koliko negacija nosi ova rečenica — nitko, nikad, ništa i zaniječen glagol, sve zajedno. Niko nikad ništa ne kaže. Nitko nikad ništa ne kaže.
-
Još jedan niz koji treba znati: obitelj za itko s prefiksom i-. Iko i išta znače itko i išta, a javljaju se uglavnom u pitanjima i uvjetima — kao kad pitaš ima li ovdje koga.
-
Evo velike zamke. Čini se prirodnim ostaviti glagol potvrdnim kad je subjekt već nitko — ali to je upravo pogrešno na srpskome. Glagol mora biti zaniječen.
-
I nemoj pokušavati poništiti udvostručenje da bi se logika poklopila. Dvije negacije se ne potiru — obje pripadaju, svaki put.
-
Dakle, tri stvari za zapamtiti. Ne- znači netko, ni- znači nitko, i- znači itko. Ni- riječ uvijek povlači ne na glagol. I negacije se gomilaju — pusti ih.
