Srpske posvojne zamjenice: moj, tvoj, njegov, njen, naš, vaš, njihov
Ako ste izvorni govornik hrvatskoga, srpske posvojne zamjenice neće vam biti strane jer sustav je u biti isti. U srpskome ih je sedam: moj (moj), tvoj (tvoj), njegov (njegov), njen (njezin), naš (naš), vaš (vaš) i njihov (njihov). Najvažnije pravilo, ono koje vrijedi i u hrvatskome, glasi: posvojna se zamjenica slaže u rodu, broju i padežu s imenicom koja označava ono što se posjeduje, a ne s vlasnikom. To je ključ koji rješava gotovo svaku nedoumicu. Pogledajmo oblike. Zamjenica moj mijenja nastavak prema rodu imenice uz koju stoji: za muški rod glasi moj, za ženski moja (nastavak -a), za srednji moje (nastavak -e). Tako u srpskome kažemo moj brat (brat je muškoga roda), moja sestra (sestra je ženskoga roda) i moje pismo (srednji rod). Isto vrijedi i za tvoj, njegov, naš i vaš. Tu se krije i najčešća pogreška početnika: slaganje s vlasnikom umjesto s imenicom. Netko će, jer govori o svojoj sestri, posegnuti za muškim oblikom i reći moj sestra. To je pogrešno. Sestra je ženskoga roda, pa mora biti moja sestra. Vlasnik ne odlučuje o nastavku, odlučuje imenica. Najbolji primjer te logike jest njen muž. Iako je vlasnica žena, zamjenica ostaje njen, u muškom rodu, jer je muž imenica muškoga roda. Ne dajte se zavarati spolom osobe o kojoj je riječ, gledate isključivo rod imenice koja slijedi. A gdje su razlike prema hrvatskome? Sam pojam i mehanizam slaganja potpuno su isti, pa nemate što iznova učiti. Glavna je sitnica izbor oblika za ženskoga vlasnika: u hrvatskome standardu prednost ima njezin, dok srpski najčešće rabi njen (oba oblika postoje i u hrvatskome, ali birani stil preporučuje njezin). Uz to ćete u srpskim primjerima često naići na ekavicu tamo gdje hrvatski ima ijekavicu, ali to su razlike u drugim riječima, ne u samoj gramatici posvojnih zamjenica. Drugim riječima: pravilo poznajete, samo trebate naviknuti uho na njen i na srpski izgovor. Zato srpski uči brzo svatko tko polazi od hrvatskoga, ali pažljivo, jer upravo te male razlike čine razliku između dobrog i savršenog izražavanja.
Primjeri
- moj brat my brother
- moja sestra my sister
- njen muž her husband
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Muškarac za sestru kaže moja sestra, ne moj. Zašto ženski oblik? Jer se u srpskom posvojna zamjenica ne slaže s vlasnikom, nego s onim što se posjeduje.
-
Posvojne zamjenice govore čije je nešto. Evo svih sedam: moj, tvoj, njegov, njen, naš, vaš i njihov.
-
Moj, tvoj, njegov, njen, naš, vaš, njihov. Vaš je i uljudni oblik za jednu osobu kojoj persiraš.
-
A sad ono najvažnije. U srpskom se posvojna zamjenica slaže u rodu s imenicom koju opisuje. Ne s vlasnikom, nego s onim što se posjeduje.
-
Oblik prati rod imenice. Muški rod ostaje — moj. Ženski dobiva -a — moja. Srednji dobiva -e — moje.
-
Krenimo. Brat je muškog roda, pa moj ostaje u osnovnom obliku: moj brat
-
Sestra je ženskog roda, pa moj postaje moja — i ako sam muškarac. Bitan je rod imenice. moja sestra
-
A dete je srednjeg roda, pa moj postaje moje, s nastavkom -e: moje dete
-
Isti princip s tvoj. Pred ženskom imenicom knjiga postaje tvoja. Nastavak uvijek prati rod imenice. tvoja knjiga
-
Sad njegov i njen. Njegov — vlasnik je muškarac. Sin je muškog roda, pa ostaje njegov: njegov sin
-
Njen — vlasnica je žena. Ali muž je muškog roda, pa je oblik njen: prati muža, ne nju. Imenica mijenja nastavak, ne vlasnik. njen muž
-
I vlasnici u množini. Uz imenicu grad, muškog roda, kažeš: naš grad
-
Evo najčešće greške. Muškarac pomisli muško sam i kaže moj sestra. Ali sestra je ženskog roda: mora biti moja sestra. Odlučuje rod imenice, ne ti.
-
Da rezimiramo. Sedam zamjenica: moj, tvoj, njegov, njen, naš, vaš, njihov. Sve se slažu s imenicom — -a za ženski, -e za srednji rod. Imenica mijenja oblik, ne vlasnik.
