Possessive pronouns: moj, tvoj, njegov…
Possessives are moj (my), tvoj (your), njegov (his), njen (her), naš (our), vaš (your pl./polite), njihov (their). They agree with the thing owned, not the owner: moj brat, moja sestra, moje dete.
Primjeri
- moj brat my brother
- moja sestra my sister
- njen muž her husband
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Muškarac za sestru kaže „moja sestra”, ne „moj”. Zašto ženski oblik? Jer se u srpskom posvojna zamjenica ne slaže s vlasnikom, nego s onim što se posjeduje.
-
Posvojne zamjenice govore čije je nešto. Evo svih sedam: moj, tvoj, njegov, njen, naš, vaš i njihov.
-
Moj, tvoj, njegov, njen, naš, vaš, njihov. Vaš je i uljudni oblik za jednu osobu kojoj persiraš.
-
A sad ono najvažnije. U srpskom se posvojna zamjenica slaže u rodu s imenicom koju opisuje. Ne s vlasnikom, nego s onim što se posjeduje.
-
Oblik prati rod imenice. Muški rod ostaje — moj. Ženski dobiva -a — moja. Srednji dobiva -e — moje.
-
Krenimo. Brat je muškog roda, pa moj ostaje u osnovnom obliku: moj brat
-
Sestra je ženskog roda, pa moj postaje moja — i ako sam muškarac. Bitan je rod imenice. moja sestra
-
A dete je srednjeg roda, pa moj postaje moje, s nastavkom -e: moje dete
-
Isti princip s tvoj. Pred ženskom imenicom knjiga postaje tvoja. Nastavak uvijek prati rod imenice. tvoja knjiga
-
Sad njegov i njen. Njegov — vlasnik je muškarac. Sin je muškog roda, pa ostaje njegov: njegov sin
-
Njen — vlasnica je žena. Ali muž je muškog roda, pa je oblik njen: prati muža, ne nju. Imenica mijenja nastavak, ne vlasnik. njen muž
-
I vlasnici u množini. Uz imenicu grad, muškog roda, kažeš: naš grad
-
Evo najčešće greške. Muškarac pomisli „muško sam” i kaže „moj sestra”. Ali sestra je ženskog roda: mora biti moja sestra. Odlučuje rod imenice, ne ti.
-
Da rezimiramo. Sedam zamjenica: moj, tvoj, njegov, njen, naš, vaš, njihov. Sve se slažu s imenicom — -a za ženski, -e za srednji rod. Imenica mijenja oblik, ne vlasnik.