Zavisne rečenice: uzročne, namerne, dopusne i posledične
Zavisno složena rečenica sastoji se od glavne i zavisne klauze, a ovde gledamo četiri tipa po značenju: uzročne, namerne, dopusne i posledične. Svaki tip prepoznajemo po vezniku i po pitanju na koje odgovara. UZROČNE rečenice odgovaraju na pitanje „zašto?“ i navode razlog. Veznici su jer i zato što. „Ostajem kod kuće jer pada kiša.“ Oba veznika znače isto, ali je jer neutralno i svakodnevno, dok je zato što malo naglašenije i često stoji kad razlog ističemo: „Ne idem napolje zato što sam umoran.“ U govoru ćeš mnogo češće čuti jer. NAMERNE rečenice izriču cilj radnje — odgovaraju na pitanje „radi čega?“ Veznici su da i kako bi. Najvažnije pravilo celog gradiva: posle namernog da u srpskom uvek dolazi lični glagolski oblik (prezent), nikada infinitiv. Kaže se „Idem u prodavnicu da kupim hleb“, a ne „da kupiti“. Isto važi i uz kako bi: „Učim da bih položio ispit.“ Subjekat zavisne klauze poklapa se sa subjektom glavne, ali glagol i dalje ostaje u ličnom obliku. To je tačka na kojoj greše i izvorni govornici kad pišu brzo, pa je vredi posebno uvežbati. DOPUSNE rečenice iznose okolnost koja se protivi očekivanju, ali ipak ne sprečava radnju glavne klauze. Veznici su iako i mada (sa istim značenjem). „Iako je umoran, radi.“ Dopusnu rečenicu često prati reč ipak u glavnoj klauzi, koja pojačava suprotnost: iako…, ipak… POSLEDIČNE rečenice izriču posledicu, ono što proizlazi iz radnje glavne klauze. Tipičan veznik je tako da: „Padala je kiša, tako da smo ostali kod kuće.“ Najčešća zamka je razlika između jer i zato. Jer uvodi uzrok i odgovara na „zašto?“ — gleda unazad, ka razlogu. Zato uvodi posledicu i odgovara na „pa šta onda?“ — gleda unapred, ka ishodu. Uporedi: „Ostajem kod kuće jer pada kiša“ (razlog) i „Pada kiša, zato ostajem kod kuće“ (posledica). Iste dve činjenice, ali suprotan smer. Kad nisi siguran, postavi pitanje: ako odgovaraš na „zašto?“, treba ti jer; ako objašnjavaš ishod, treba ti zato (tako da).
Primeri
- Ostajem kod kuće jer pada kiša. I'm staying home because it's raining.
- Učim da bih položio ispit. I study (in order) to pass the exam.
- Iako je umoran, radi. Although he's tired, he works.
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Ostajem kod kuće jer pada kiša. Pada kiša, zato ostajem kod kuće. Skoro ista rečenica — a veznica ti govori da li daješ razlog ili izvodiš posledicu. Pomešaš li ih, kažeš nešto sasvim drugo.
-
Kad pređeš na nivo B2, više ne govoriš u kratkim, odsečenim rečenicama. Misli povezuješ: zašto se nešto dešava, čemu služi, i šta se dogodi uprkos svemu. To rade zavisne rečenice, a svaku uvodi svoja veznica. Danas gledamo četiri posla — uzrok, nameru, dopuštanje i posledicu.
-
Krenimo od uzroka. Kad hoćeš da kažeš zašto se nešto dešava, daješ razlog, a uzrok najčešće uvode veznice jer i zato što. Obe znače isto — daju ti razlog — i obe stoje ispred rečenice koja taj razlog nosi. Jer je nešto malo mekše i običnije u govoru, zato što malo naglašenije.
-
Evo razloga na delu: Ostajem kod kuće jer pada kiša. Glavna rečenica kaže šta radim — ostajem kod kuće. Veznica jer uvodi razlog — pada kiša. Pitaš se zašto ostajem, i odgovor dolazi posle jer.
-
Isti razlog možeš naglasiti i sa zato što: Ne idem napolje zato što sam umoran. Zato što je samo malo jače od jer, ali posao je isti — uvodi razlog. Umoran sam, i to je razlog što ne idem napolje.
-
Sada namera — čemu nešto služi, šta želiš da postigneš. Nameru uvode da i kako bi. Ovde dolazi najvažnije pravilo cele lekcije: posle da koje znači nameru, glagol ide u prezent, u sadašnje vreme — nikad u infinitiv. Učim da bih položio, a ne učim da položiti.
-
Pogledaj nameru sa kako bi: Učim da bih položio ispit. Zašto učim? Da bih položio ispit — to je cilj, namera. Obrati pažnju na oblik: položio, a ne položiti. Glagol prati prezentsku osnovu, ne ostaje u infinitivu.
-
I sa običnim da, namera takođe traži prezent: Idem u prodavnicu da kupim hleb. Čemu idem u prodavnicu? Da kupim hleb. Glagol kupim je u prezentu, prvom licu, slaže se sa onim ko vrši radnju. Ne kažeš da kupiti hleb.
-
Treći posao je dopuštanje — kad nešto važi uprkos preprekama, suprotno očekivanju. To uvode iako i mada. Njima kažeš: tačno je da postoji nešto što bi to trebalo da spreči, pa se ipak dešava. Iako je umoran, ipak radi.
-
Evo prkosa, dopuštanja, na delu: Iako je umoran, radi. Umor bi normalno značio odmor — ali on ipak radi. Iako uvodi prepreku, a glavna rečenica kaže šta se uprkos toj prepreci dešava. Često uz to ide i reč ipak u drugom delu.
-
Sad posledica, ishod — tako da. Njom kažeš šta proizilazi iz onoga što je rečeno: Padala je kiša, tako da smo ostali kod kuće. Kiša je uzrok, ostanak kod kuće je posledica. Tako da pokazuje rezultat — ono što se desilo zbog prvog dela. To je suprotan smer od jer.
-
A sada glavna zamka. Jer daje razlog — odgovara na pitanje zašto. Zato daje posledicu — odgovara na pitanje pa šta onda. To su dva suprotna smera. Ostajem kod kuće jer pada kiša kreće od posledice ka razlogu. Pada kiša, zato ostajem kod kuće kreće od uzroka ka ishodu. Zameniš li ih, okrenuo si logiku naopako.
-
Druga česta greška je oblik glagola posle da. Namera traži lični glagolski oblik u prezentu, nikad infinitiv. Ne kaže se učim da položiti ispit. Pravilno je učim da bih položio, ili učim da položim. Glagol mora da se složi sa onim ko radi.
-
Da sažmemo. Jer i zato što daju razlog. Da i kako bi daju nameru, i traže prezent. Iako i mada uvode prkos, nešto uprkos očekivanju. A tako da daje posledicu. Sa ovim veznicama spajaš misli u jednu tečnu, odraslu rečenicu.