Glagoli

Imperativ u srpskome: zapovijedi, pozivi i uljudne molbe

Razina B1 Glagoli
Ključna ideja

Imperativ ili zapovjedni način najsvakodnevniji je glagolski oblik u srpskome: njime se izriče zapovijed, upućuje poziv ili oblikuje molba. To je jedan od prvih oblika na koji učenik naiđe jer se neprestano pojavljuje u običnom razgovoru. Tvori se od osnove trećega lica množine prezenta. Kada se obraćate jednoj bliskoj osobi (ti), dodajete -i, primjerice « radi! », ili -j kod glagola na -ati, primjerice « čitaj! ». Za množinu ili za persiranje (vi) rabi se -ite / -jte: « radite! » i « čitajte! ». Postoji i oblik za mi (« hajdemo, učinimo »), kao « radimo! », koji ovdje spominjemo tek usputno. Važna napomena govorniku hrvatskoga: oblik vi istodobno je množina I uljudno obraćanje jednoj osobi (neznancu, starijemu čovjeku). Jedan oblik dakle pokriva obje uporabe. Srdačni pozivi prirodno idu preko imperativa: « Dođi ovamo! » bliskoj osobi, « Dođite ovamo! » uz persiranje ili u množini. Imperativ stoga nije grub: to je uobičajen način da nekoga dočekate — « sedite », « izvolite », « uđite ». Da biste zapovijed ublažili u molbu, dodajete « molim te » (prisno) ili « molim vas » (uljudno). Oblik glagola pritom se ne mijenja: « Sačekaj me, molim te. » (Pričekaj me, molim te.) Srž je ove lekcije negacija, i baš se tu krije karakteristična srpska crta. Pažljiv standardni oblik gradi se s nemoj (jednoj osobi) ili nemojte (više njih) + da + prezent: « Nemoj da brineš. » i « Nemojte da brinete. » Upravo je konstrukcija nemoj da + prezent prepoznatljivo srpska. U hrvatskome je u istom značenju običnije « nemoj » s infinitivom (nemoj brinuti) ili « ne » s imperativom (ne brini), pa će vam srpsko « Nemoj da brineš. » zazvučati pomalo drukčije premda ćete ga bez teškoća razumjeti. U brzom govoru i u srpskome se čuje goli « ne » + imperativ, kao « ne brini », ali to nije pomno standardno: u srpskome odmah usvojite naviku nemoj(te) da. Ukratko, jezici su vrlo bliski, no usus se razlikuje: ondje gdje vi posežete za infinitivom, srpski standard rado bira da + prezent. Tu razliku vrijedi zapamtiti od početka kako biste srpski imperativ rabili onako kako zvuči izvornomu govorniku.

Primjeri

  • Dođi ovamo! Come here!
  • Čitajte glasno! Read aloud!
  • Nemoj da brineš. Don't worry.

Cijela lekcija

Sve iz videa, u tekstu.

  1. Imperativ

    zapovijedi, pozivi i molbe

    Uđi. Sačekaj. Ne brini. Tri male riječi koje svaki dan kažeš nekome — a sve tri su isti oblik. To je imperativ: njime zapovijedaš, pozivaš i moliš. A kad želiš reći nemoj, igra se posve mijenja.

  2. 📣

    Imperativ se tvori iz prezentske osnove: lice ti i lice vi.

    Imperativ je oblik kojim se nekome obraćaš izravno: tražiš da nešto učini. Ima samo dva lica koja ćeš stalno rabiti — ti, kad se obraćaš jednoj bliskoj osobi, i vi, kad je više ljudi ili kad si pristojan. Tvori se iz prezenta, pa krenimo od osnove.

  3. iz osnove → nastavak

    ti
    • -i (radi!)
    • -j (čitaj!)
    vi
    • -ite (radite!)
    • -jte (čitajte!)

    Evo recepta. Uzmeš oblik za oni u prezentu i skineš nastavak. Ono što ostane jest osnova. Na nju za ti dodaš -i ili -j, a za vi dodaš -ite ili -jte. Glagoli na -ati obično daju -j, a ostali daju -i.

  4. raditi

    ti radi!
    vi radite!

    Pogledaj glagol raditi. U prezentu oni rade, osnova je rad-. Dodaš -i i dobiješ zapovijed jednoj osobi: Radi! A za više ljudi dodaš -ite: Radite!

  5. čitati

    ti čitaj!
    vi čitajte!

    Sad glagol na -ati: čitati. Oni čitaju, osnova ide na -j. Za jednu osobu: Čitaj glasno! A za skupinu, ili pristojno, dodaš -jte: Čitajte glasno!

  6. Dođi ovamo!

    doći → dođi (oblik ti)

    U životu ćeš imperativ najčešće čuti kao poziv, ne kao strogu naredbu. Kad nekoga zoveš da priđe, kažeš: Dođi ovamo! Glagol je doći, oblik dođi istodobno je oštar i topao — ton ovisi o glasu, ne o obliku.

  7. Dođite ovamo!

    vi = množina i pristojnost

    Isti glagol prema više ljudi, ili pristojno prema jednoj osobi koju ne poznaješ dobro, ide na -ite: Dođite ovamo! Oblik vi nije samo množina — to je i tvoja pristojnost. Istim nastavkom kažeš i skupini i nepoznatoj osobi: sedite, izvolite, uđite.

  8. 🚫

    Niječno: nemoj / nemojte + da + prezent.

    A sad najvažniji dio, zbog kojeg si ovdje. Niječni imperativ ne tvoriš tako da samo dodaš ne ispred oblika. U pažljivom srpskom rabiš pomoćnu riječ nemoj za jednu osobu, ili nemojte za više njih, pa onda da i prezent.

  9. Nemoj da brineš.

    nemoj + da + prezent

    Želiš nekoga smiriti, reći mu da se ne brine? Uzmeš nemoj, dodaš da i prezent glagola brinuti: Nemoj da brineš. Prema više ljudi: nemojte da brinete. Riječ nemoj nosi cijelu zabranu, a glagol samo stoji u prezentu poslije da.

  10. Ne brini. čuje se, ali nije pažljiv standard
    Nemoj da brineš. standardno i prirodno

    niječno tvori nemoj(te) + da, ne golo ne + imperativ.

    Evo zamke. Mnogi pokušaju nijekati tako da stave ne ispred imperativa — ne brini. To se čuje u brzom govoru, ali u pažljivom, standardnom srpskom prirodnije zvuči nemoj da brineš. Naviku gradi nemoj, ne golo ne ispred oblika.

  11. Sačekaj me, molim te.

    ton mijenja molim te / molim vas

    Imperativ ublažiš jednom riječju — molim te, ili pristojno molim vas. Tako naredba postaje molba bez promjene oblika glagola: Sačekaj me, molim te. Isti imperativ, posve drugačiji ton: dodaš molim te i zapovijed postane ljubazna zamolba.

  12. Zapamti

    • ti → -i / -j; vi → -ite / -jte
    • vi = množina i pristojnost
    • niječno: nemoj(te) + da + prezent

    Da rezimiramo. Imperativ tvoriš iz prezentske osnove: za ti dodaš -i ili -j, za vi -ite ili -jte. Vi je i množina i pristojnost. A niječno nije golo ne — nego nemoj ili nemojte, pa da i prezent. Reci uđi, sačekaj, nemoj da brineš — i zvučat ćeš prirodno.

Preporučeni videozapisi