Imperativ: zapovedni način u srpskom jeziku
Imperativ je glagolski način kojim izražavamo zapovest, poziv, podsticaj ili molbu. To je jedan od najsvakodnevnijih glagolskih oblika — koristimo ga čim nekoga nešto zamolimo ili pozovemo: „Dođi ovamo!“, „Sačekaj me, molim te.“ Oblik za drugo lice gradi se od osnove trećeg lica množine prezenta. Kod većine glagola dodaje se nastavak -i za jedninu (ti): radi!, sedi!, uđi!. Glagoli na -ati dobijaju -j: čitaj!, sačekaj!, gledaj! Za množinu, odnosno za persiranje (vi), nastavci su -ite i -jte: radite!, čitajte!, dođite! Tako od istog glagola dobijamo par „Dođi ovamo!“ (jednom bliskom sagovorniku) i „Dođite ovamo!“ (više njih ili učtivo, jednoj osobi). Postoji i oblik za prvo lice množine — podsticaj „hajde da“ tipa radimo!, idemo! — kojim govornik poziva i sebe na radnju. Važno je zapamtiti da oblik na vi nije samo množina nego i znak učtivosti prema strancu ili starijoj osobi: „Izvolite, sedite.“, „Uđite.“, „Čitajte glasno!“ Učtivost pojačavamo rečcama molim te / molim vas, dok sam glagolski oblik ostaje isti: „Sačekaj me, molim te.“ Najviše pažnje traži negacija. U pažljivom standardu zapovest se odriče konstrukcijom nemoj / nemojte + da + prezent: „Nemoj da brineš.“, „Nemojte da brinete.“ (Postoji i nemoj + infinitiv: „Nemoj brinuti.“) U brzom govoru čuje se i golo ne uz imperativ — „Ne brini.“ — ali to nije oblik koji negujemo u pažljivom standardu; bolje je naviknuti se na nemoj(te) + da. Pri učenju ili poučavanju vredi tu razliku istaći jasno, jer je upravo ona najčešći kamen spoticanja.
Primeri
- Dođi ovamo! Come here!
- Čitajte glasno! Read aloud!
- Nemoj da brineš. Don't worry.
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Uđi. Sačekaj. Ne brini. Tri male reči koje svaki dan kažeš nekome — a sve tri su isti oblik. To je imperativ: njime zapovedaš, pozivaš i moliš. A kad hoćeš da kažeš nemoj, igra se potpuno menja.
-
Imperativ je oblik kojim se nekome obraćaš direktno: tražiš da nešto uradi. Ima samo dva lica koja ćeš stalno koristiti — ti, kad se obraćaš jednoj bliskoj osobi, i vi, kad je više ljudi ili kad si učtiv. Gradi se iz prezenta, pa krenimo od osnove.
-
Evo recepta. Uzmeš oblik za oni u prezentu i skineš nastavak. Ono što ostane jeste osnova. Na nju za ti dodaš -i ili -j, a za vi dodaš -ite ili -jte. Glagoli na -ati obično daju -j, a ostali daju -i.
-
Pogledaj glagol raditi. U prezentu oni rade, osnova je rad-. Dodaš -i i dobiješ zapovest jednoj osobi: Radi! A za više ljudi dodaš -ite: Radite!
-
Sad glagol na -ati: čitati. Oni čitaju, osnova ide na -j. Za jednu osobu: Čitaj glasno! A za grupu, ili učtivo, dodaš -jte: Čitajte glasno!
-
U životu ćeš imperativ najčešće čuti kao poziv, ne kao strogu naredbu. Kad nekoga zoveš da priđe, kažeš: Dođi ovamo! Glagol je doći, oblik dođi je oštar i topao u isti mah — ton zavisi od glasa, ne od oblika.
-
Isti glagol prema više ljudi, ili učtivo prema jednoj osobi koju ne poznaješ dobro, ide na -ite: Dođite ovamo! Oblik vi nije samo množina — to je i tvoja učtivost. Istim nastavkom kažeš i grupi i nepoznatoj osobi: sedite, izvolite, uđite.
-
A sad najvažniji deo, zbog kojeg si ovde. Odričan imperativ ne praviš tako što samo dodaš ne ispred oblika. U pažljivom srpskom koristiš pomoćnu reč nemoj za jednu osobu, ili nemojte za više njih, pa onda da i prezent.
-
Hoćeš da nekoga umiriš, da mu kažeš da se ne brine? Uzmeš nemoj, dodaš da i prezent glagola brinuti: Nemoj da brineš. Prema više ljudi: nemojte da brinete. Reč nemoj nosi celu zabranu, a glagol samo stoji u prezentu posle da.
-
Evo zamke. Mnogi pokušaju da odriču tako što stave ne ispred imperativa — ne brini. To se čuje u brzom govoru, ali u pažljivom, standardnom srpskom prirodnije zvuči nemoj da brineš. Naviku gradi nemoj, ne golo ne ispred oblika.
-
Imperativ omekšaš jednom rečju — molim te, ili učtivo molim vas. Tako naredba postaje molba bez promene oblika glagola: Sačekaj me, molim te. Isti imperativ, sasvim drugačiji ton: dodaš molim te i zapovest postane ljubazna zamolba.
-
Da rezimiramo. Imperativ gradiš iz prezentske osnove: za ti dodaš -i ili -j, za vi -ite ili -jte. Vi je i množina i učtivost. A odrično nije golo ne — nego nemoj ili nemojte, pa da i prezent. Reci uđi, sačekaj, nemoj da brineš — i zvučaćeš prirodno.