imati / nemati: imam, nemam i pravi padež
Glagol „imati“ čuje se na svakom koraku — za stvari, porodicu, vreme i godine. Najvažnije je zapamtiti dve stvari. Prvo: predmet posle „imati“ stoji u akuzativu (koga? šta?), pa od „sestra“ dobijamo „Imam sestru.“ Neživo ostaje isto, zato je „Imam auto.“ Drugo: odrično se ne piše rastavljeno. Nikad „ne imam“ — uvek srasla reč „nemam“ (kao i nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju). Posle odrečnog oblika predmet se najčešće seli u genitiv: „Nemam novca“, „Nemam vremena“. Pitanje gradimo rečcom „li“: „Imaš li auto?“ Kroz primere i česte greške proći ćemo sve oblike da bez razmišljanja kažete tačan padež.
Primeri
- Imam sestru. I have a sister.
- Nemam novca. I have no money.
- Imaš li auto? Do you have a car?
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Imam sestru. Lako, zar ne? Ali odrično nije ne imam — nego jedna srasla reč, nemam. I tada se predmet često seli u drugi padež. Hajde da to razjasnimo do kraja.
-
Imati znači to have — koristiš ga stalno: za stvari, porodicu, vreme i obaveze. Najvažnije pravilo: predmet posle imati ide u akuzativ, padež koji odgovara na pitanje koga, šta.
-
Evo prezenta glagola imati. Ja imam, ti imaš, on ima, mi imamo, vi imate, oni imaju. Naglasak je na obliku imam — to je I have, najčešći oblik koji ćeš čuti.
-
Prvi primer. Sestra je ženski rod i u akuzativu menja nastavak: sestra postaje sestru. Zato kažemo: Imam sestru. Vidiš kako se nastavak A pretvorio u U — to je akuzativ na delu.
-
Sada nešto što izgleda kao izuzetak, ali nije. Auto je muški rod i neživo, a takve imenice u akuzativu ostaju iste — ne menja se ništa. Imam auto. Auto je i u nominativu i u akuzativu isti — pa zvuči lako.
-
Sada odrično. Ovo je ključno: negacija glagola imati nije dve reči. Ne kažemo ne imam. Ne i imam se stapaju u jednu reč — nemam. To je nepravilno, ali se uvek tako kaže.
-
Evo najčešće greške početnika. Ne imam ne postoji u srpskom. Uvek nemam. Isto važi za sva lica: nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju.
-
I drugi deo zamke. Posle potvrdnog imam predmet je u akuzativu. Ali posle odričnog nemam predmet se često seli u genitiv — padež koji odgovara na pitanje koga, čega.
-
Pogledajmo to na primeru. Novac posle nemam ide u genitiv i postaje novca. Zato je tačno: Nemam novca. Ne nemam novac, nego nemam novca — genitiv posle odrečenja.
-
Ista zamka sa rečju vreme. Posle nemam ne kažemo nemam vreme — pravilno je nemam vremena, sa genitivom.
-
Kako se postavlja pitanje? Dodaš rečcu li posle glagola. Imaš li auto? znači Do you have a car?. Jednostavno i vrlo često u govoru. Imaš li auto?
-
Na kraju, imati gradi mnoge svakodnevne izraze. Imati vremena — imati slobodnog vremena. Imati pravo — biti u pravu. Vrede da ih zapamtiš kao gotove fraze.
-
Da rezimiramo. Imati traži akuzativ: imam sestru. Odrično je uvek srasla reč nemam, nikad ne imam. A posle nemam predmet ide u genitiv: nemam novca, nemam vremena.