imati / nemati: imam, nemam i pravi padež
Glagol „imati“ čuje se na svakom koraku — za stvari, porodicu, vreme i godine. Najvažnije je zapamtiti dve stvari. Prvo: predmet posle „imati“ stoji u akuzativu (koga? šta?), pa od „sestra“ dobijamo „Imam sestru.“ Neživo ostaje isto, zato je „Imam auto.“ Drugo: odrično se ne piše rastavljeno. Nikad „ne imam“ — uvek srasla reč „nemam“ (kao i nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju). Posle odrečnog oblika predmet se najčešće seli u genitiv: „Nemam novca“, „Nemam vremena“. Pitanje gradimo rečcom „li“: „Imaš li auto?“ Kroz primere i česte greške proći ćemo sve oblike da bez razmišljanja kažete tačan padež.
Primeri
- Imam sestru. I have a sister.
- Nemam novca. I have no money.
- Imaš li auto? Do you have a car?
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
„Imam sestru.“ Lako, zar ne? Ali odrično nije „ne imam“ — nego jedna srasla reč, „nemam“. I tada se predmet često seli u drugi padež. Hajde da to razjasnimo do kraja.
-
„Imati“ znači „to have“ — koristiš ga stalno: za stvari, porodicu, vreme i obaveze. Najvažnije pravilo: predmet posle „imati“ ide u akuzativ, padež koji odgovara na pitanje „koga, šta“.
-
Evo prezenta glagola „imati“. „Ja imam, ti imaš, on ima, mi imamo, vi imate, oni imaju.“ Naglasak je na obliku „imam“ — to je „I have“, najčešći oblik koji ćeš čuti.
-
Prvi primer. „Sestra“ je ženski rod i u akuzativu menja nastavak: „sestra“ postaje „sestru“. Zato kažemo: Imam sestru. Vidiš kako se nastavak A pretvorio u U — to je akuzativ na delu.
-
Sada nešto što izgleda kao izuzetak, ali nije. „Auto“ je muški rod i neživo, a takve imenice u akuzativu ostaju iste — ne menja se ništa. Imam auto. „Auto“ je i u nominativu i u akuzativu isti — pa zvuči lako.
-
Sada odrično. Ovo je ključno: negacija glagola „imati“ nije dve reči. Ne kažemo „ne imam“. „Ne“ i „imam“ se stapaju u jednu reč — „nemam“. To je nepravilno, ali se uvek tako kaže.
-
Evo najčešće greške početnika. „Ne imam“ ne postoji u srpskom. Uvek „nemam“. Isto važi za sva lica: nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju.
-
I drugi deo zamke. Posle potvrdnog „imam“ predmet je u akuzativu. Ali posle odričnog „nemam“ predmet se često seli u genitiv — padež koji odgovara na pitanje „koga, čega“.
-
Pogledajmo to na primeru. „Novac“ posle „nemam“ ide u genitiv i postaje „novca“. Zato je tačno: Nemam novca. Ne „nemam novac“, nego „nemam novca“ — genitiv posle odrečenja.
-
Ista zamka sa rečju „vreme“. Posle „nemam“ ne kažemo „nemam vreme“ — pravilno je „nemam vremena“, sa genitivom.
-
Kako se postavlja pitanje? Dodaš rečcu „li“ posle glagola. „Imaš li auto?“ znači „Do you have a car?“. Jednostavno i vrlo često u govoru. Imaš li auto?
-
Na kraju, „imati“ gradi mnoge svakodnevne izraze. „Imati vremena“ — imati slobodnog vremena. „Imati pravo“ — biti u pravu. Vrede da ih zapamtiš kao gotove fraze.
-
Da rezimiramo. „Imati“ traži akuzativ: imam sestru. Odrično je uvek srasla reč „nemam“, nikad „ne imam“. A posle „nemam“ predmet ide u genitiv: nemam novca, nemam vremena.