Imati i nemati u srpskom: imam, nemam i koji padež traže
Ako govorite hrvatski, ovo pravilo već pola znate. Glagol imati u srpskom radi gotovo isto kao kod nas. Predmet uz potvrdni oblik ide u akuzativ: „Imam sestru.“ — sestra postaje sestru. Imenice muškog roda za nešto neživo se ne mijenjaju: „Imam auto.“ Niječni oblik nije „ne imam“, nego srasla riječ „nemam“ — baš kao u hrvatskom. A iza nemam predmet rado prelazi u genitiv: „Nemam novca.“, „Nemam vremena.“ Tu se srpski i hrvatski poklapaju, pa vam zvuči prirodno. Pitanje se tvori česticom li: „Imaš li auto?“ Glavna razlika koju ćete primijetiti je ekavica (vreme → vremena), dok je sama logika padeža ista. Zapamtite obrazac imam → akuzativ, nemam → genitiv i imate temelj.
Primjeri
- Imam sestru. I have a sister.
- Nemam novca. I have no money.
- Imaš li auto? Do you have a car?
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Imam sestru. Lako, zar ne? No niječni oblik nije ne imam — nego jedna srasla riječ, nemam. I tada se predmet često seli u drugi padež. Razjasnimo to do kraja.
-
Imati znači to have — rabiš ga stalno: za stvari, obitelj, vrijeme i obveze. Najvažnije pravilo: predmet iza imati ide u akuzativ, padež koji odgovara na pitanje koga, što.
-
Pogledajmo prezent glagola imati. Ja imam, ti imaš, on ima, mi imamo, vi imate, oni imaju. Istaknimo oblik imam — to znači I have i najčešće ćeš ga čuti.
-
Prvi primjer. Sestra je ženskog roda i u akuzativu mijenja nastavak: sestra postaje sestru. Zato kažemo: Imam sestru. Vidiš kako se nastavak A pretvorio u U — to je akuzativ na djelu.
-
Sada nešto što izgleda kao iznimka, ali nije. Auto je muškog roda i neživo, a takve imenice u akuzativu ostaju iste — ne mijenja se ništa. Imam auto. Auto ima isti oblik u nominativu i u akuzativu — pa zvuči jednostavno.
-
Sada niječni oblik. Ovo je ključno: negacija glagola imati nisu dvije riječi. Ne kažemo ne imam. Ne i imam stapaju se u jednu riječ — nemam. To je nepravilno, ali se uvijek tako kaže.
-
Evo najčešće pogreške početnika. Ne imam ne postoji u srpskom. Uvijek nemam. Isto vrijedi za sva lica: nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju.
-
I drugi dio zamke. Iza potvrdnog imam predmet je u akuzativu. No iza niječnog nemam predmet se često seli u genitiv — padež koji odgovara na pitanje koga, čega.
-
Pogledajmo to na primjeru. Novac iza nemam ide u genitiv i postaje novca. Zato je točno: Nemam novca. Ne nemam novac, nego nemam novca — genitiv iza niječnog oblika.
-
Ista zamka s riječju vrijeme. Iza nemam ne kažemo nemam vreme — pravilno je nemam vremena, s genitivom.
-
Kako se postavlja pitanje? Dodaš česticu li iza glagola. Imaš li auto? znači Do you have a car?. Jednostavno i vrlo često u govoru. Imaš li auto?
-
Na kraju, imati tvori mnoge svakodnevne izraze. Imati vremena — imati slobodnog vremena. Imati pravo — biti u pravu. Vrijedi ih zapamtiti kao gotove izraze.
-
Da rezimiramo. Imati traži akuzativ: imam sestru. Niječni oblik uvijek je srasla riječ nemam, nikad ne imam. A iza nemam predmet ide u genitiv: nemam novca, nemam vremena.
