Imati i nemati u srpskom: imam, nemam i koji padež traže
Ako govorite hrvatski, ovo pravilo već pola znate. Glagol imati u srpskom radi gotovo isto kao kod nas. Predmet uz potvrdni oblik ide u akuzativ: „Imam sestru.“ — sestra postaje sestru. Imenice muškog roda za nešto neživo se ne mijenjaju: „Imam auto.“ Niječni oblik nije „ne imam“, nego srasla riječ „nemam“ — baš kao u hrvatskom. A iza nemam predmet rado prelazi u genitiv: „Nemam novca.“, „Nemam vremena.“ Tu se srpski i hrvatski poklapaju, pa vam zvuči prirodno. Pitanje se tvori česticom li: „Imaš li auto?“ Glavna razlika koju ćete primijetiti je ekavica (vreme → vremena), dok je sama logika padeža ista. Zapamtite obrazac imam → akuzativ, nemam → genitiv i imate temelj.
Primjeri
- Imam sestru. I have a sister.
- Nemam novca. I have no money.
- Imaš li auto? Do you have a car?
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
„Imam sestru.“ Lako, zar ne? No niječni oblik nije „ne imam“ — nego jedna srasla riječ, „nemam“. I tada se predmet često seli u drugi padež. Razjasnimo to do kraja.
-
„Imati“ znači „to have“ — rabiš ga stalno: za stvari, obitelj, vrijeme i obveze. Najvažnije pravilo: predmet iza „imati“ ide u akuzativ, padež koji odgovara na pitanje „koga, što“.
-
Pogledajmo prezent glagola „imati“. „Ja imam, ti imaš, on ima, mi imamo, vi imate, oni imaju.“ Istaknimo oblik „imam“ — to znači „I have“ i najčešće ćeš ga čuti.
-
Prvi primjer. „Sestra“ je ženskog roda i u akuzativu mijenja nastavak: „sestra“ postaje „sestru“. Zato kažemo: Imam sestru. Vidiš kako se nastavak A pretvorio u U — to je akuzativ na djelu.
-
Sada nešto što izgleda kao iznimka, ali nije. „Auto“ je muškog roda i neživo, a takve imenice u akuzativu ostaju iste — ne mijenja se ništa. Imam auto. „Auto“ ima isti oblik u nominativu i u akuzativu — pa zvuči jednostavno.
-
Sada niječni oblik. Ovo je ključno: negacija glagola „imati“ nisu dvije riječi. Ne kažemo „ne imam“. „Ne“ i „imam“ stapaju se u jednu riječ — „nemam“. To je nepravilno, ali se uvijek tako kaže.
-
Evo najčešće pogreške početnika. „Ne imam“ ne postoji u srpskom. Uvijek „nemam“. Isto vrijedi za sva lica: nemaš, nema, nemamo, nemate, nemaju.
-
I drugi dio zamke. Iza potvrdnog „imam“ predmet je u akuzativu. No iza niječnog „nemam“ predmet se često seli u genitiv — padež koji odgovara na pitanje „koga, čega“.
-
Pogledajmo to na primjeru. „Novac“ iza „nemam“ ide u genitiv i postaje „novca“. Zato je točno: Nemam novca. Ne „nemam novac“, nego „nemam novca“ — genitiv iza niječnog oblika.
-
Ista zamka s riječju „vrijeme“. Iza „nemam“ ne kažemo „nemam vreme“ — pravilno je „nemam vremena“, s genitivom.
-
Kako se postavlja pitanje? Dodaš česticu „li“ iza glagola. „Imaš li auto?“ znači „Do you have a car?“. Jednostavno i vrlo često u govoru. Imaš li auto?
-
Na kraju, „imati“ tvori mnoge svakodnevne izraze. „Imati vremena“ — imati slobodnog vremena. „Imati pravo“ — biti u pravu. Vrijedi ih zapamtiti kao gotove izraze.
-
Da rezimiramo. „Imati“ traži akuzativ: imam sestru. Niječni oblik uvijek je srasla riječ „nemam“, nikad „ne imam“. A iza „nemam“ predmet ide u genitiv: nemam novca, nemam vremena.