Bezlično i uzajamno se u srpskom jeziku
Rečicu se najpre upoznajemo kao pravu povratnu reč (umiti se, obući se), ali ona u srpskom obavlja još dva posla — i to dva posla koji idu na suprotne strane. U jednom slučaju subjekta uopšte nema, a u drugom ih ima dvoje ili više. Kad naučite da ih razlikujete, mnogo svakodnevnih rečenica odjednom postane jasno. Prvi posao jeste bezlični. Tu se kaže šta se uopšteno radi, a da niko određen nije vršilac radnje. Glagol stoji u trećem licu jednine, i nema ni „ja", ni „ti", ni „oni". Upravo to čitate na natpisima i čujete u opštim pravilima: „Ovde se ne puši." ili „Ovde se govori srpski." Tako i pitate o samom načinu izražavanja: „Kako se to kaže?" odnosno „Kako se to kaže na srpskom?" Smisao je opšti, blizak pasivu: radnja se konstatuje kao pravilo ili običaj, bez konkretnog subjekta. Drugi posao jeste uzajamni (recipročni): dvoje ili više njih čine nešto jedno drugome. Sada je glagol u množini, a se nosi značenje „jedno drugo" / „međusobno". Otud „Volimo se." znači da volimo jedno drugo, „Poznaju se godinama." da se poznaju već godinama, a tople formule na rastanku „Vidimo se sutra." i „čujemo se" takođe su uzajamne. Važan je i red reči. Se je enklitika i traži drugo mesto u rečenici — dolazi odmah iza prve naglašene reči ili sintagme: „Ovde se ne puši.", „Vidimo se sutra.", „Kako se to kaže?". Ne stoji na početku rečenice i ne ostaje na kraju. Tri greške kojih se valja čuvati. Prvo, ne dodajte konkretan subjekat bezličnoj rečenici: „Kako ti to kažeš?" pitanje je upućeno baš tebi i nije isto što i opšte „Kako se to kaže?". Drugo, nikad ne izostavljajte se u uzajamnoj rečenici: „Vidimo sutra" gubi značenje „jedno drugo" i više ne znači „vidimo se". Treće, pazite na drugo mesto enklitike umesto da je smeštate slobodno.
Primeri
- Kako se to kaže? How do you say that?
- Ovde se ne puši. No smoking here.
- Vidimo se sutra. See you tomorrow.
Cela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Ovde se ne puši. Vidimo se sutra. Dve sasvim obične rečenice — a isto malo „se“ u njima radi dva potpuno različita posla. U jednoj nema nikoga, u drugoj se dvoje vraćaju jedno drugome. Hajde da to razjasnimo do kraja.
-
Rečca se uz glagol ume da uradi mnogo toga, ali danas gledamo dva ključna posla. Prvi je bezlični: kažeš šta se radi, a uopšte ne kažeš ko. Drugi je uzajamni, povratni: dvoje ili više njih rade istu radnju jedno drugome. Iste tri slova, dva sveta.
-
Krenimo od bezličnog se. Tu nema subjekta, nema određene osobe koja vrši radnju. Govoriš o opštem pravilu, običaju ili o tome šta je dozvoljeno. Glagol najčešće stoji u trećem licu jednine, a se mu daje to bezlično, opšte značenje — kao da važi za sve.
-
Pogledaj klasičan natpis koji vidiš po zgradama i kafićima: Ovde se ne puši. Ko ne puši? Niko određen — to je pravilo za sve. Nema subjekta, glagol je u trećem licu, a se nosi tu opštu, bezličnu poruku. Tako se piše zabrana, a da ne pokazuješ ni na koga prstom.
-
Isto se tako pita kako se nešto izgovara ili imenuje. Ovo je rečenica koja će ti trebati svaki dan dok učiš jezik: Kako se to kaže na srpskom? Opet nema subjekta — ne pitaš kako ti to kažeš, nego kako se to uopšte kaže. Bezlično se pretvara pitanje u opšte, kao da pitaš ceo jezik.
-
Bezlično se opisuje i običaj ili ono što je tu uobičajeno. Na tabli u radnji ili na vratima ordinacije pročitaćeš: Ovde se govori srpski. Ne kaže se ko govori — poruka je da je srpski jezik kuće. Govori se, radi se, jede se: to je obrazac za sve što važi uopšteno.
-
Sad pređimo na drugi posao — uzajamno, povratno se. Tu ima i te kako subjekta: dvoje ili više njih. Ali radnju ne rade na nekog trećeg, nego jedno drugome, uzajamno. Subjekt je u množini, a se znači jedno drugo.
-
Najtoplije se to čuje u jednom glagolu. Kad dvoje gaje ljubav jedno prema drugom, kažu prosto: Volimo se. Mi volimo — koga? Jedno drugo. Se tu ne briše subjekt, naprotiv: pokazuje da ljubav ide u oba pravca, uzajamno.
-
Najčešći pozdrav na rastanku takođe je uzajamni se. Kad se rastaješ s nekim, ne kažeš doviđenja nego: Vidimo se sutra. Vidimo se — mi ćemo videti jedno drugo. Ima subjekt, mi, i radnja je uzajamna. Zato i zvuči toplije od običnog zbogom.
-
Evo još uzajamnih glagola koje ćeš stalno koristiti — svi rade po istom obrascu: subjekt u množini plus se. Poznaju se godinama i često se čuju. Poznaju se — znaju jedno drugo. Čuju se — javljaju se jedno drugom. Vole se, grle se, mire se: kad dvoje rade isto jedno drugome, dolazi se.
-
A sad glavna zamka, razlog zbog kog si ovde. Veliko iskušenje je da bezličnu rečenicu prevedeš sa konkretnim subjektom — sa ti ili oni. Ali Kako se to kaže nije Kako ti to kažeš. Čim ubaciš osobu, gubiš ono bezlično, opšte značenje.
-
I obrnuto: kod uzajamnog se nemoj da zaboraviš samo se i pretvoriš ga u radnju na nekog trećeg. Vidimo se znači jedno drugo; bez se, vidimo, traži objekat — koga vidimo? Pusti se da nosi uzajamnost.
-
Da rezimiramo. Bezlično se: kažeš šta se radi, ali ne i ko — Ovde se ne puši, Kako se to kaže. Uzajamno se: dvoje rade jedno drugome — volimo se, vidimo se. Pitaj se: nema nikoga, ili nas dvoje jedno drugome? Odgovor ti kaže koje je se.