Upitne riječi u srpskom jeziku
Otvorena pitanja u srpskom (ona na koja se ne odgovara s "da" ili "ne") počinju upitnom riječju. Pravilo reda riječi je jednostavno: upitna riječ ide na sam početak, zatim slijedi glagol, a tek onda ostatak rečenice. Govorniku hrvatskog ovo će zvučati vrlo poznato, jer su dvije jezika bliska, ali postoji nekoliko razlika u samim oblicima na koje vrijedi obratiti pažnju. Sedam je osnovnih upitnih riječi: - ko = tko (osoba) — u srpskom je oblik ko, bez t na početku - šta = što (stvar ili radnja) — u srpskom razgovornom jeziku redovito se čuje šta tamo gdje vi kažete što - gde = gdje (mjesto) - kada / kad = kada / kad (vrijeme; kad je kraći oblik, isto značenje) - zašto = zašto (razlog) - kako = kako (način) - koliko = koliko (količina) Evo kako to izgleda u praksi, sa srpskim primjerima: - Ko je to? — Tko je to? - Šta radiš? — Što radiš? - Gde živiš? — Gdje živiš? - Kada dolaziš? — Kada dolaziš? - Zašto plačeš? — Zašto plačeš? - Kako si? — Kako si? - Koliko košta? — Koliko košta? Dvije razlike prema hrvatskom skočit će vam u oči. Prvo, gdje vi imate tko, srpski ima ko (osoba ostaje osoba, samo nema početnog t). Drugo, srpski u svakodnevnom govoru koristi šta umjesto što — iako se i u srpskom književno javlja što, kao govornik hrvatskog naviknut na što, zapamtite da je šta posve normalno i ispravno u srpskom. Što se tiče gdje/kamo: srpski razgovorni jezik koristi gde i za mjesto i za smjer kretanja, dok vi razlikujete gdje (mjesto) i kamo (smjer). Najčešće pogreške. Prva: ne miješajte ko (osoba) sa šta (stvar). "Ko radiš" je pogrešno — treba Šta radiš?, jer pitate o radnji, ne o osobi. Druga: razlikujte zašto (pitanje: "zašto?") od zato što (odgovor: "zato što..."). Treća: u početku se ne opterećujte padežima. Da, oblici se kasnije mijenjaju (ko → koga, kome; šta → čega, čemu), ali osnovni oblici su sasvim dovoljni da vas razumiju. Prijedlog može stajati ispred upitne riječi: sa kim, za koga.
Primjeri
- Ko je to? Who is that?
- Šta radiš? What are you doing?
- Gde živiš? Where do you live?
Cijela lekcija
Sve iz videa, u tekstu.
-
Želiš pitati tko, što, gdje ili zašto, ali ne znaš gdje ta riječ ide u rečenici? Dobra vijest: uvijek ide na isto mjesto.
-
Postoje dvije vrste pitanja. Da/ne pitanja, na koja odgovaraš s da ili ne. I otvorena pitanja, koja traže konkretnu informaciju, a ona počinju upitnom riječju.
-
Evo šest najvažnijih. Ko za osobu, šta za stvar, gde za mjesto, kada za vrijeme, zašto za razlog i kako za način. Naučiš ovih šest i možeš pitati gotovo sve.
-
Pravilo je jednostavno: upitna riječ ide naprijed, a ostatak rečenice samo dođe iza nje. Ništa drugo ne moraš mijenjati.
-
Počnimo sa ko, kada pitaš o osobi. Ko je to?
-
Sa šta pitaš o stvari ili radnji. Vrlo često u svakodnevnom razgovoru. Šta radiš?
-
Gde pita o mjestu. Riječ ide naprijed, glagol odmah iza. Gde živiš?
-
Kada pita o vremenu. U govoru ćeš često čuti i kraći oblik, kad. Kada dolaziš?
-
Zašto pita o razlogu. Odgovor obično počinje sa zato što. Zašto plačeš?
-
I kako, kada pitaš na koji način nešto ide, ili kako je netko. Kako si?
-
Postoji još jedna vrlo korisna riječ: koliko. Njome pitaš o količini ili broju, koliko nečega ima. Koliko košta?
-
Evo najčešće greške na početku: miješanje ko i šta. Ko je samo za osobu, tko. Šta je za stvar, što. Ako pitaš ko radiš, nema smisla; treba šta radiš.
-
Mala napomena za kasnije: ko i šta mijenjaju se po padežima, koga, čega. Ali na početku slobodno koristi osnovne oblike, ko i šta, i bit ćeš posve jasan.
-
Da rezimiramo. Šest upitnih riječi: ko, šta, gde, kada, zašto, kako, plus koliko. Sve idu na sam početak rečenice, a ostalo ostaje isto. To je sve što trebaš za otvorena pitanja.
